45 smo se godina naslušali navodno neoborivoga dokazivanja s motrišta marksizma i
znanstvenoga materijalizma. Sve se to odjednom urušilo i bojovnici se povukli i pokrili
ušima da bi jednostavno svako novo spominjanje komunizma prepoznali kao napad na njih
same. Budući da im je u naravi bojovnost, moraju pronaći novu, a zapravo staru metu,
a to je uvijek Crkva kao zahvalni predmet svih mogućih napada. Da bi svoju bojovnost
navodno ublažili, onda su spremni i na ismijavanje i omalovažavanje crkvenih velikodostojnika,
a zapravo ismijavaju svoje dojučerašnje zaklinjanje u marksizam i komunizam. Biskupi
pak, ionako navikli na to, vjerojatno samo žale takve koji nisu ni svjesni svojih
niskosti premda se njima ponose, što je uostalom i dodatni razlog da ih se žali. Sve
inozemne novine razmjerno velik prostor posvećuju jučerašnjem Papinu govoru. U nas
kao da nema oka ni uha za druge probleme osim za pedofiliju u crkvenih službenika.
Policijski pak izvještaji govore o mnogo raširenijoj pojavi te opakosti u drugih ljudi,
ali tko za to mari. O drugim problemima koji se tiču čitavoga svijeta, u naših novina
ni riječi, dok za pozitivne naglaske iz Papina govora novine kao da su cijepljene.
Zar onda nije još potrebnije živom vjerom svjedočiti Božju ljubav koja silazi k nama
neprestano da bi nas sve prožela i oslobodila od svekolikih zatajivanja, ponajprije
u ljudskosti.