2010-12-20 18:06:29

Papa čestitao Božić Rimskoj kuriji


Probudi, Gospodine, silu svoju, i dođi!, tom se molitvom, koja je vjerojatno nastala u vrijeme raspada Rimskog carstva, a koju su onodobni kršćani molili, obratio Sveti Otac kardinalima i cijeloj rimskoj kurji s kojima je prema ustaljenoj tradiciji prije podne čestitao božićne blagdane. I danas s pravom možemo izricati istu molitvu. Svijet muči dojam da se moralni konsenzus rasplinjuje, te bez njega ne mogu opstati niti djelovati ni pravne ni političke strukture, stoga izgleda da su osuđene na propast snage koje štite taj konsenzus– ustvrdio je Benedikt XVI. pojašnjavajući da molitva podsjeća na poziv apostola koji su budili Gospodina dok je spavao u barci kojoj je prijetila velika oluja. Kada je njegova moćna riječ stišala oluju, on ukori apostole, htjede im reći: u vama je vjera zaspala. To isto želi reći nama. I u nama vjera često spava. Molimo Gospodina da nas trgne iz sna umorne vjere, da vjeri ponovno vrati snagu da premješta brda – to jest da u svijet uvede pravi red – rekao je Benedikt XVI.
Osvrćući se na glavna zbivanja protekle godine, rekao je da mu je u velikim tjeskobama, kakvima smo bili izloženi, uvijek ta adventska molitva dolazila na um. S velikom smo radošću započeli svećeničku godinu, zaključili smo je također velikom hvalom, premda se nije odvijala prema našim očekivanjima. U svećenicima i laicima obnovljena je svijest o dragocjenosti katoličkog svećeništva. Ponovno smo postali svjesni kako je lijepo da su ljudska bića ovlaštena u Božje ime praštati i tako mijenjati svijet, izgovarati riječi pretvorbe, po kojoj Gospodin k sebi privlači svijet i preobražava ga, da ljudi po Gospodinovoj snazi mogu biti uz one koji pate, biti svima na raspolaganju. Što više bili smo preneraženi jer su upravo u svećeničkoj godini izišla na vidjelo zlostavljanja maloljetnika od strane nekih posvećenih osoba, koje su duboko ranile djecu i oštetile ih za cijeli život – kazao je Benedikt XVI.
Svjesni smo posebne težine počinjenog grijeha i svoje odgovornosti, ali ne možemo prešutjeti kontekst našega doba u kojem su počinjeni. Postoji tržište pedofilske pornografije, koje društvo sve više smatra normalnim. Psihološko razaranje djece, koju se smatra potrošnim materijalom, zastrašujući je znak vremena. Od biskupa slušam da spolni turizam prijeti čitavom mladom naraštaju i uništava slobodu i dostojanstvo ljudske osobe. U tom kontekstu također valja promatrati problem droge, koja zahvaća cijeli svijet, ona je rječiti dokaz diktature novca koji izopačuje čovjeka. Nijedan užitak ne zadovoljava, pretjerivanje u zavodljivoj opojnosti biva nasiljem koje uništava čitave regije, a sve zbog pogrješnog shvaćanja slobode koja je u velikoj opasnosti i na kraju biva uništena – istaknuo je Sveti Otac.
Da se opremo tim snagama, valja se zagledati u njihove ideološke temelje. Šezdesetih godina prošloga stoljeća pedofilija se smatrala normalnom, jer se pogrješno shvaćala etika. Tvrdilo se – čak u okviru katoličke teologije – da nema objektivnog dobra ni zla, da postoji samo bolje ili lošije, da sve ovisi o okolnostima i izmišljenoj svrsi. Prema tome, sve bi moglo biti dobro i loše. Izračunavanje okolnosti zamijenilo je moral, kojega više nije bilo. Danas su pak vrlo vidljivi učinci te teorije. Protiv njih se dignuo papa Ivan Pavao II. u enciklici Veritatis splendor 1993. godine; proročkom je snagom ustvrdio da su bitni i trajni temelji moralnog djelovanja u tradicionalnoj katoličkoj etici. Taj dokument valja ponovno staviti u središte oblikovanja savjesti. Naša je dužnost i odgovornost ponovno učiniti da ljudi čuju i shvate mjerila istinske ljudskosti, u kontekstu skrbi za čovjeka – kazao je Benedikt XVI.
Papa se također osvrnuo na Posebnu biskupsku sinodu za Bliski istok, koja je započela na Malti uručivanjem priručnog sinodskog dokumenta pristiglim biskupima s Bliskog istoka. Rekao je kako se vidjelo, premda nema punoga jedinstva među crkvama, da osnovni oblik drevne Crkve duboko veže jedne uz druge, poput sakramentalne službe biskupa, čitanja Svetoga pisma prema pravilu vjere, njegova shvaćanja u mnogolikom jedinstvu usredotočenom na Krista, koje se razvilo po nadahnuću Božjem, te vjere u središnjost Euharistije u životu Crkve. Mogli smo vidjeti bogatu kršćansku kulturu na Bliskome istoku ali i podijeljenu zemlju. Vidjele su se povijesne pogrješke i duboke rane, ali i želja za mirom i zajedništvom kakvi su nekad bili. Svi su svjesni činjenice da u nasilju nije napredak, dapače da je ono dovelo da sadašnjega stanja na Bliskome istoku. Jedinstvo se može ponovo steći samo ustupcima i uzajamnim razumijevanjem, a osnovna je zadaća pastorala da pripremi narod za prihvaćanje mira – ustvrdio je Benedikt XVI.
Osvrćući se na apostolsko putovanje u Ujedinjeno kraljevstvo, Papa je spomenuo susret u Westminster Hollu, rekavši kako su svi svjesni svoje odgovornosti u ovome povijesnom trenutku, svima je jasno da i Crkva ima pridonijeti javnoj raspravi u društvu. Govoreći pak o proglašenju blaženim kardinala Newmana, rekao je kako imamo učiti od tri Newmanova obraćenja: obraćenje na vjeru u živoga Boga, a prije toga je mislio, kao i većina njegovih i naših suvremenika da nije sigurna Božja opstojnost, da Bog nema bitan utjecaj u ljudskome životu, te da je stvarno samo ono što je opipljivo, što se može mjeriti. Obraćenjem je priznao da su Bog i duša prava stvarnost, mnogo su stvarniji od opipljivih stvarnosti. Što mu se do tada činilo nestvarnim i sporednim postalo je stvarnim i odlučnim u životu. I nama je potrebno takvo obraćenje, tek smo tada na pravom putu – kazao je Papa.
Govoreći pak o Newmanovu shvaćanju savjesti, njegovu misaonom pokretaču, rekao je da u današnjem svijetu prevladava mišljenje da su moral i vjera apstraktni pojmovi, jer je sve smješteno u okvire objektivnog i subjektivnog. Čovjek je dakle jedina mjera, a vjera i moral su subjektivne stvarnosti jer za njih ne vrijede objektivna mjerila, te da samo čovjek o tome ima odlučivati. Newman sasvim drugačije shvaća savjest, za njega je savjest čovjekova sposobnost otkriti istinu i obveza da je slijedi – rekao je Benedikt XVI. ističući da je njegovo treće obraćenje, odnosno obraćenje na katoličku vjeru, zahtijevalo da se odrekne svega što mu je bilo najdraže: imanja i zanimanja, akademskog naslova, obiteljskih veza i mnogih prijatelja. Poslušnost istini to je od njega zahtijevala, savjest mu je nalagala da učini taj korak, iako se njegova riječ u ondašnjim okvirima katoličke teologije nije mogla probiti – rekao je Papa.
On je 1863. godine zapisao: Kao protestantu, moja mi vjera izgleda bijedna, ali ne i moj život. A sada, kao katoliku, život mi izgleda bijedan, nali ne i vjera. U poniznosti je i tmini poslušnosti morao čekati da njegova poruka bude shvaćena i rabljena. Da bi istaknuli istovjetnost između njegova poimanja savjesti i njezina modernog subjektivnog shvaćanja mnogi se utječu njegovoj poznatoj izreci da bi prije nazdravio savjesti tek potom papi. Sveti je Otac pojasnio da u toj tvrdnji savjest ne znači obvezatnost subjektivnog nahođenja, nego izražava dohvatljivost istine i obvezujuću snagu da je se slijedi, u tome je njezin primat. Najprije nazdravi savjesti a tek potom Papi jer on mora zahtijevati poslušnost istini – pojasnio je Benedikt XVI. to što je mislio blaženi Newman.
Probudi, Gospodine, moć svoju, i dođi! Ako dobro otvorimo oči promatrajući godinu na isteku vidjet ćemo da su moć i Božja dobrota mnogostruko nazočni u našem životu. Svi dakle imamo na čemu zahvaljivati. Zahvaljujući Gospodinu, zahvaljujem i svima vama i vašim suradnicima. Neka nas Bog obdari svetim Božićem, a neka nas njegova dobrota prati u sljedećoj godini. Te želje povjeravam Presvetoj Djevici, Otkupiteljevoj majci, a svima vama i velikoj obitelji Rimske kurije udjeljujem apostolski blagoslov. Svima sretan Božić! – zaključio je Benedikt XVI.
Svetome je Ocu Božićne čestitke uputio dekan kardinalskoga zbora Angelo Sodano. U svojem je govoru spomenuo Papino djetinjstvo za vrijeme rata i mise zornice koje su budile nadu. Kardinal Sodano podsjetio je također i na neka putovanja Svetoga Oca, osobito u Veliku Britaniju, te njegovu brigu za siromašne, bolesne i progonjene, osobito one na Hitiju i u Iraku.







All the contents on this site are copyrighted ©.