Druga adventska propovijed patra Cantalamesse

Navješćujemo vam život vječni – riječi su s početka prve Ivanove poslanice koje je Papin propovjednik, kapucin p. Raniereo Cantalamessa uzeo kao temu svoje druge adventske propovijedi u petak. Dok je prošli put govorio o scijentizmu koji se opire vjeri, u drugoj propovijedi se usredotočio na sekularizam, pa je to odmah protumačio.
Tako p. Cantalamessa veli da je sekularizacija višeznačan pojam te odmah donosi dva temeljna značenja. Prvo može označavati zemaljske stvarnosti kao i odijeljenost od Božjega kraljevstva nasuprot carevu. To nipošto nije protiv Evanđelja, dapače u Evenđelju je ukorijenjeno. Ali može označavati i ukupnost stavova koje su protivne vjeri, pa se u tome smislu sekularizam obično i shvaća.
Sam pojam sekularizam dolazi od riječi saeculum što znači stoljeće ili vijek da bi se označilo ono što je konačno ili od ovoga svijeta, dok mu nasuprot stoji pojam vječnosti, tj. budući vijek ili ono što kažemo u vijeke vjekova. Tako je sekularizam sinonim, istoznačnica za ono što je vremenito i svedivost stvarnosti samo na zemaljsku dimenziju.
Potom propovjednik veli da je gubljenje vječnosti iz kršćanske vjere kao bacanje pijeska na oganj da se ugasi. Vječnost je pak stvarnost koja nam pomaže da i ovo sada, ovo vremenito doista ljudski i vjernički živimo. Gotovo bismo rekli da vječnost nosi ovo vremenito, premda ima i drugih filozofskih razmišljanja i ograničavanja ljudskoga duha i pozornosti samo na ono što je materijalno. Isusovo uskrsnuće zapravo unosi tu dimenziju vječnosti u naš život i osmišljava ga u punini.
Za vjernika stoga, kaže papin propovjednik, vječnost nije samo nada, nego i prisutnost, što posebno dolazi do izražaja u Euharistiji, koju sv. Toma naziva i zalog buduće slave. Osim toga po daru Duha Svetoga vječnost je već u nama i ona obilježava i vodi naše vjerničke korake. U tom je smislu vječnost najizravniji odgovor sekularizmu koji ne priznaje drugo doli ono što se vidi, čuje ili pipa. Odatle prigovori vjernicima da previše gledaju u nebo zaboravljajući zemlju. No ispravan pogled s motrišta vječnosti, zapravo jedini, i rađa pravu skrb za sve što je vremenito i za sve ono kamo nas je Bog stavio da i ljudski i božanski nosimo tu vremenitu stvarnost zajedno s njim, ističe pater Cantalamessa. Tako se u Isusu kojega očekujemo za Božić doista susreću i naša vrmenitost i vječnost.