Kako je kršćanstvo moglo postati glavnom religijom Rimskog carstva?

Kako je bilo moguće da dvanaest apostola Mesije koji je bio raspet na križu u malo više od tri stoljeća postanu najraširenijom religijom u Rimskom carstvu? Gospodarski slabi, nezaštićeni i nemoćni, a propovijedali su među siromašnima i slabima? Kako su mogli navesti golemi broj osoba da prihvati kršćanstvo? Na te upite i mnoge druge pokušao je odgovoriti Rodney Stark, sociolog religija i profesor društvenih znanosti na Baylor sveučilištu u Teksasu, s dva sveska, nedavno objavljena i na talijanskome jeziku: Rast i afirmacija kršćanstva te Božji grad. Autor donosi razna povijesna svjedočanstva da osvijetli tajnu kršćanskog uspjeha strogo se držeći znanstvenih metoda i socioloških odrednica.
Analizirajući i uspoređujući svojedobna pisana svjedočanstva raznih autora, Stark opisuje uspon kršćana od 40. do tristote godine. Prema svjedočanstvima i znanstvenom metodom utvrđenih brojki, oko četrdesete je godine otprilike bilo tisuću kršćana, oko četrdeset tisuća 150. godine, gotovo šest milijuna oko tristote godine a oko 350. godine bilo ih je 32 milijuna. Stark smatra da nije car Konstantin pridonio rastu kršćanske Crkve, naprotiv, golemi je rast kršćana uvjerio cara da će kršćanstvo pridonijeti jačanju kozmopolitskog rimskog građanstva i carstva.
Društvena sredina u kojoj su živjeli prvi obraćenici najzanimljiviji je dio profesorova istraživanja: pokrštavanje Židova, stanje žena u kršćanskim zajednicama, odraz djela milosrđa na pogane i kršćanske bratske ljubavi, herojsko prihvaćanje mučeništva, ljubav prema drugima i kršćanska organizacija. Nastojeći shvatiti zašto je kršćanstvo bilo poganima privlačnije od drugih svojedobnih religija, Stark otkriva odlučujuće čimbenike u kršćanskoj vjeri: pogane je najviše privlačila kršćanska pozornost i skrb za bližnje.
U gradskim su naseljima u prvim stoljećima bile česte epidemije, požari i prirodne nepogode. Pogani su u takvim okolnostima bježali tražeći sklonište, a kršćani su postojano zbrinjavali rodbinu, djecu, žene, stare i prijatelje. Toliko je bila velika njihova ljubav prema bližnjemu da su za druge žrtvovali vlastiti život. Kršćanska skrb za slabe te osnovna medicinska potpora znatno su umanjili smrtnost, stoga su pogani smatrali kršćane poput heroja zaljubljenih u čovječanstvo. Kršćansko podnošenje tortura i mučeništva na pogane je snažno utjecalo, nikad se nisu bunili ni iznevjerili svoga utemeljitelja. Nisu gajili osjećaje osvete niti su pribjegavali nasilju, čak su molili Boga da oprosti njihovim progoniteljima.
Pozornost, poštivanje i zaštita ženâ također su bili odlučujući čimbenici u procesu obraćenja. U kršćanskoj su kulturi žene uživale povoljniji status od žena u grčko-rimskom svijetu. Kršćani su se borili protiv poligamije, sužanjstva i spolnog izrabljivanja žena, protiv čedomorstva i pobačaja, koji se često prakticirao pri rađanju ženske djece. Svi su ti čimbenici sa štovanjem Marije u samim počecima pridonijeli brojčanoj premoći žena u kršćanskim zajednicama. Rast zdravih zajednica s kreposnim ženama bio je odlučujući čimbenik za demografski prirast kršćana i za obraćenje pogana. Pogani su u kršćanskim zajednicama mogli upoznati krjeposne žene, sklopiti s njima brak nastavljajući živjeti u kršćanskom okruženju. Postotak miješanih brakova između kršćanki i muškaraca pogana bio je relativno visok pa su obraćenja muškaraca bila svakodnevna pojava. Slijedom toga porastao je natalitet u kršćanskim sredinama.
Stark nagli porast kršćana objašnjava i „evangelizacijom Židova“. Navodi brojna arheološka otkrića koja svjedoče da su kršćanske i židovske zajednice vrlo dugo zajedno živjele, uopće nema dokaza da je među njima bilo nepremostivih rascjepa. Komentirajući knjige profesora Starka, profesor Andew Breeley sa čikaškog sveučilišta rekao je: „pripovijedanje profesora Starka o rastu kršćanstva vrlo je izazovno“, jer tvrdi da se nagli rast kršćana ima zahvaliti ponudi „privlačnijeg, sigurnijeg i sretnijeg života“. A profesor Roger Bagnall s Columbia University dodao je: „Vrlo su zanosne, poticajne i pune novih ideja knjige profesora Starka, a zacijelo će izazvati revoluciju u dosadašnjem shvaćanju o rastu kršćanstva u rimskome svijetu“.