Sve je već po gradovima okićeno. Kao da nas vabi na trošenje. A zaboravlja se razlog
svemu, a to je iščekivanje. Kao da sve mora biti odmah. A čekanje ima svoju draž.
Kao kad očekujemo prijatelja i pripravljamo se već iznutra što mu sve imamo reći i
koliko mu se obradovati. U današnjem evanđeoskom ulomku Isus ljudsku nespremnost i
samodostatnost opisuje dječjom bezbrižnošću, a zapravo samodostatnošću. Došao Ivan
kao prorok i isposnik, a ljudi ga odbijaju jer, kažu, đavla ima. Došao Sin čovječji,
pa ga nazivaju izjelicom i pijanicom. Uvijek naime imamo razloga i opravdanja da nekoga
ne prihvatimo, pogotovo ako nam ima otkriti Božju blizinu. Ima li u nas oka da iza
svega ovoga blještavila otkrijemo razlog svojega i onda kakvog iščekivanja.