Što je smisao Došašća? Pita se u najnovijem broju Glasnika Srca Isusova i Marijina
gospodin Vladimir Lončarević i odgovara: Prije svega – da nam posvijesti trajnu
volju i nastojanje Božje da samim sobom ispuni život svakoga čovjeka. Ali ne manje
Bog nas po Došašću također podsjeća gdje nam je mjesto – da naime od Boga potječemo
i k Bogu idemo. Zato je Došašće uvijek na stanovit način povezano s hodočašćem.
Oduvijek se zato u Crkvi govorilo da je čovjek samo hodočasnik, iz vječnosti poslan
u vrijeme. A ako smo rođeni za sadašnji život, nanovo smo rođeni za budući,
rekao bi papa sv. Lav Veliki. Došašće je stoga Božji poziv da obnovimo svoju hodočasničku
potragu za tom istinom o sebi. No nije dovoljno znati istinu, potrebno je zavoljeti
je da bi ona mogla biti pretvorena u razborito i djelatno svjedočanstvo vjere. Sv.
Bernard lijepo piše: Onaj koji razumije istinu ne ljubeći je, ili je voli, ne razumjevši
je, ne posjeduje ni jedno ni drugo. Čini se da od tih krajnosti pati većina
kršćana. Prva rađa obijest, druga obeshrabrenje. Prva rađa jalovo hvalisanje kršćanskim
korijenima, druga nepovjerenjem u smisao naše osobne i narodne ukorijenjenosti u kršćanstvo.
Stoga većina kršćana radije ostaje u komociji statičnosti svoga duhovnoga minimuma
(to su oni koji zakopaju svoj talent vjere) ne usuđujući se uputiti na svoje osobno
hodočašće prema Došašću – Bogu koji nam po svomu utjelovljenju i rođenju radosno i
spasonosno dolazi ususret, koji hodočasti čovjeku.