Pod okriljem medijske tišine u Iraku je na djelu sustavni genocid. U svijetu 70 posto
vjernika svaki dan pretrpi kršenje vjerske slobode, a od stotinu poginulih poradi
vjere 57 je kršćana – istaknuo je profesor Giuseppe Dalla Torre, rektor Slobodnog
sveučilišta Marije na nebo uznesene, na kojem je krajem studenoga održan okrugli stol
„Rat protiv kršćana. Svjedoci tragedije XXI. stoljeća“, a tema podsjeća na knjigu
europarlamentarca Marija Maura, osobnog predstavnika Organizacije za suradnju i sigurnost
u Europi za borbu protiv rasizma i progona kršćana. Za onoga tko vjeruje u Isusa,
danas je vrlo lako izgubiti život, iako je najjednostavnija vjerska sloboda, kako
je rekao papa Ivan Pavao II. Lakmusov papir svih drugih sloboda, jer jasno očituje
odnos vlasti prema ljudskoj osobi, odnosno njezinoj duhovnoj dimenziji – istaknuo
je Mauro. Vjernik posjeduje nutarnju snagu koju mu nitko ne može oduzeti, upravo
stoga vrlo teško podnosi politička ograničavanja vjerske slobode. Bog se rađa, vlast
se trese – pisao je poljski filozof Jósef Tischner. Isto se zbiva s iračkim kršćanima,
koji, poniženi i progonjeni, moraju napuštati državu u kojoj su rođeni. Bježe prema
sjeveru Iraka ili u susjedne države, ponajviše u Jordan. Muslimanski fundamentalisti
smatraju vrlo opasnima kršćane jer su kadri shvatiti stvarnost, a oni su, osim toga,
i društvena poveznica i posrednici između raznih etničkih skupina – istaknuo je otac
Bernardo Cevellera, glavni urednik informativne agencije AsiaNews. A ipak, izgleda,
da tišina obavija tu, prije svega, ljudsku tragediju, koja bi mogla pasti u zaborav
zbog „nemoći i neodlučnosti“ međunarodnih ustanova – istaknuo je profesor Dalla Torre,
što je posvjedočio i Mario Mauro. Radi 'političke korektnosti', Europskom je parlamentu
trebalo deset godina da odobri mjere za zaštitu kršćana u Iraku, a Ujedinjeni se narodi
uopće nisu oglasili značajnijim pothvatom – ustvrdio je Mauro. O mûku političkih
moćnika i o medijskoj ravnodušnosti na okruglom su stolu govorili Monica Maggioni
i Gian Micalessin, autori reportaže o zastrašivanju i pokolju kršćana u Iraku. O svagdanjim
nasiljima, koja su „sustavni genocid“, nikad se ne govori, osim u iznimno dramatičnim
događajima, poput nedavnoga napada na kaldejsku katedralu u Bagdadu, u kojem je ranjeno
više od 100 osoba, a 58 je kršćana životom posvjedočilo svoju vjeru – kazala je novinarka
Maggioni. Irak je od početka devedesetih godina prošloga stoljeća do danas napustilo
više od milijun kršćana, ostalo ih je samo nekoliko stotina tisuća; kršćanska je zajednica
nakon Sadamova pada i uhićenja kršćanina Tareqa Aziza ostala bez zaštite. Strahuje
se da bi pogubljenje Tareqa Aziza još više moglo zamrsiti iračku situaciju. U međuvremenu
je takozvana Iračka islamska vojska, glavni oslonac Al-Kaide u Iraku, objavila da
su „sve ustanove, organizacije, centri, vođe i sljedbenici kršćanstva legitimni ciljevi“.
Stoga u Bagdadskom parlamentu ozbiljno razmišljaju o tome da sve kršćane presele u
jednu pokrajinu, što je sukladno s Iračkim ustavom, čemu se iz straha od getoizacije
opiru kršćanki vjernici. Također je radom započelo posebno povjerenstvo za borbu
protiv nasilja nad kršćanima, na čijem je čelu kršćanin Yunadem Kanna, a u planu je
osnivanje posebne policije koja bi imala štiti kršćane, čije bi sjedište bilo u Ninivi.
Da se zaustavi iseljavanje kršćana vlada je usvojila zakon o zabrani prodaje kršćanskih
kuća i dobara, a predloženo je osnivanje fonda za žrtve atentata i obnovu oštećenih
kuća i crkvi. Neki pak na svoju ruku nastoje suzbijati nasilje muslimanskih ekstremista.
Zatočeni katolici u Karamlisu pokušavaju sami organizirati samoobranu. U prostorijama
bivše pošte, nasuprot velike crkve 'Sant Adday' smješten je stožer u kojem dvojica
bivših Saddamovih vojnih časnika s 243 kršćanska dragovoljca brane opsjednuti grad
s više od pet tisuća kršćana.