Pregled tiska

Može li se još uopće netko normalan čuditi presudi Šljivančaninu? Po toj logici Norac bi već davno morao biti ne samo doma nego i odlikovan. Da to svijetu uopće više nije zanimljivo, razvidno je iz nikakve obavijesti o tome u tisku ili elektronskim medijima. Tak International Herald Tribune nekom prividnom strogošću piše o tome kako Srbija uopće ne surađuje s Hagom. Jednaka, dakle, nezainteresiranost kao i onda kad su bombe padale. No možda je wikilik dovoljno jaka bomba da se ponetko probudi.
Vrijedno je s tim u vezi podsjetiti se na pretprošli broj Vijenca Matice Hrvatske i članka poznatoga komunikologa dr. Danijela Labaša o tome kako ni nakon 19 godina nekima ništa nije sveto od obrane Domovine. Čak se tim svetinjama i rugaju. A ne daj Bože da netko dirne u njihove svetinje. Jer, piše Labaš, takvima ništa nije sveto što nije njihovo pa ni život, osim ako nije njihov. Tako u njih sloboda medija znači samo kad oni slobodno pišu i govore što hoće, u protivnom, jao onima koji ih optužuju. Labaš polazi od poznatoga židovskoga etičara Levinasa koji izravno ističe da Drugi postaje polazište, kriterij i svrha čovjekova djelovanja. A taj drugi zavrjeđuje poštovanje i svem svojem integritetu. Na taj integritet spada i njegova povijest i njegova nastojanja oko slobode, pravde i istine. U kršćanstvu bi se to nazivalo služenje ili ljubav. A kakvo je to služenje, odnosno kakva je to etika koja ide za verbalnim ili stvarnim razaranjem vrednote drugoga. Koji takvo što čine javnom riječju prokockali su povjerenje toga drugoga i ima ih u najmanju ruku biti stid, ako znaju što je to.