"Stepinac vezan lancem - simbol odnosa prema Hrvatima" naslovna je tema novoga broja
Glasa Koncila (s nadnevkom nedjelje 12. prosinca), a prenosi IKA povodom otkrivanja
kipa bl. kardinala u Lepoglavi 5. prosinca na dan njegova izlaska iz zatvora. O
zakonskim rupama, odnosno o izmjenama Kaznenog zakona kojima je bio posvećen skup
Hrvatskog udruženja za kaznene znanosti i praksu, održanom u petak 3. prosinca u Opatiji
u komentaru piše urednik Ivan Miklenić. Na skupu je naime zatraženo da se u Hrvatskoj
bolje nego dosada zaštiti čast i ugled fizičkih osoba te je predloženo da se kao kaznena
djela uvedu sramoćenje, kleveta i uvreda. I nakon predloženih izmjena Hrvatska bi
ostala država koja propisuje najniže kazne za počinitelje nedjela protiv časti i ugleda,
navodi komentator i dodaje da bi važna promjena bila i u tome što bi teret dokazivanja
bio prenesen na onoga tko je u javnosti iznio nešto što pojedina osoba doživljava
kao sramoćenje, klevetu ili uvredu, a ne bi bio, kao dosada, na strani tužitelja koji
je žrtva. No taj prijedlog, ističe komentator, otkriva koliko u hrvatskom zakonodavstvu
ima tzv. zakonskih rupa koje omogućuju ili toleriraju kaos u mnogim područjima društvenog
života. Pogodovanje interesnim skupinama nužno ima loše posljedice za većinu hrvatskih
građana, a u tom kontekstu nameće se pitanje: Zašto bi baš Hrvatska trebala i dalje
biti država u kojoj se najblaže kažnjavaju nedjela protiv časti i ugleda? Komentator
također primjećuje da opatijski prijedlog tako pomaže raspršiti jedan od mnogih suvremenih
mitova u hrvatskom društvu - onaj o neupitnosti medija i dogma koje oni šire - te
ujedno pridonosi malo boljoj budućoj zaštiti ljudskoga dostojanstva u hrvatskom društvu.
"Zakonska regulativa koja primjereno ne priznaje i ne štiti ljudsko dostojanstvo građana,
a poznato je da je zakonska regulativa izraz ili posljedica u Hrvatskom saboru ili
u vladinim tijelima prevladavajuće političke volje, pa je očito da zapravo hrvatski
političari ne cijene hrvatske građane i ne žele primjereno štititi njihovo ljudsko
dostojanstvo." Posebno je važno, ističe komentator, ispravno i nepristrano funkcioniranje
države na gospodarskom području te je hrvatska država upravo u ovom recesijskom i
na svoj način kritičnom povijesnom času dužna zaštititi hrvatske nacionalne interese.
"Svaka zemlja stabilne zapadne demokracije ni jednoga trenutka svojega postojanja
nije zanemarila svoje nacionalne gospodarske interese, niti je nasjela na suvremeni
mit da je država loš gospodar. Za razliku od takvih država, Hrvatska ne samo da nasjeda
tom mitu nego ga doslovno i ostvaruje: Kako bi inače bilo moguće da Hrvatska za sanaciju
banaka uloži pregolemih 87 milijarda kuna, a onda ih proda za nešto više od 5 milijarda!?
Za takvo nečuveno ponašanje - za koje bi netko ipak morao ne samo politički nego i
kazneno odgovarati - ipak se ne može optužiti država kao država nego one na državnim
političkim funkcijama koji su donijeli takve odluke." - naglašava komentator dodajući
da vlada "hitno mora prepoznati koje su to tzv. zakonske rupe koje omogućuju da su
u realnom djelovanju povlašteni određeni partikularni interesi, a zanemareni zajednički
ili opći interesi hrvatske nacije, te da su važniji interesi pojedinih privrednih
grana od dostojanstva ljudske osobe - te hitnim uklanjanjem tih "rupa" izvršiti svoju
zadaću: služenja općemu dobru". "Propisi-pravo-pravda". "Usprkos silnim naporima
najviših hrvatskih dužnosnika, velikog broja vladajućih i oporbenih političara, znanstvenih,
kulturnih i medijskih djelatnika u sadašnjoj Hrvatskoj, koji već puno desetljeće nastoje
hrvatskome narodu nametnuti povijesnu krivotvorinu o komunizmu kao pozitivnoj ideologiji
od njezina nastanka do ostvarenja, sve je veći broj povijesnih činjenica koji govore
upravo suprotno. Komunizam ne samo da nije podnosio sve one koji drukčije misle, nego
je i likvidirao veliko mnoštvo intelektualaca zbog klasičnog 'delikta mišljenja'."
- stoji u novom povijesnom feljtonu iz pera Ivana Armande posvećenom o. Dominiku Baraču
- dominikanskom mučeniku za istinu kojeg su sredinom 1945. komunističke vlasti u Trogiru
strijeljale, a iza potpuno neutemeljenih optužba u presudi krije se njegov glavni
"zločin" - objavljena knjiga "Socijalna filozofija boljševizma".