Uz liturgijska čitanja Bezgrješnoga začeća Marijina razmišlja pater Mijo Nikić

Svetkovina Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije jest dar Božji čovječanstvu u kojem je Bog na vidljiv način pokazao ljudima jedan ostvareni plan, kako je on zamislio čovjeka. Od ovog čudesnog Božjeg dara postoji samo jedan veći i uzvišeniji, a to je Utjelovljenje i rođenje Sina Božjega Isusa Krista. U čistoći i ljepoti Marijine bezgrešne duše možemo i trebamo vidjeti kakova bi i naša duša bila da nije ranjena istočnim grijehom.
Ljepota bezgrešnog Marijina srca za nas je ujedno i cilj prema kojemu nas Bog vodi. Bog nas je u Kristu izabrao da budemo sveti i bez mane pred njim. Marija nam je uzor. Svoju svetost postižemo kao i Marija - po Kristu i u Isusu Kristu. O tome lijepo govori molitva: “Bože, ti si po zaslugama smrti svoga Sina unaprijed oslobodio od svake ljage grijeha začeće Djevice Marije i tako pripravio dostojan stan svome Sinu...” Mariju je Bog unaprijed sačuvao od istočnog grijeha jer je dolikovalo da Majka Isusova bude bezgrešna. Snagom Kristove žrtve Marija je sačuvana od ljage istočnog i svakog drugog grijeha.
Čovjek je smrtno ranjen u Edenu, dakle u zemaljskom raju, ali svoje ozdravljenje ne dobiva u zemaljskom raju, nego na brdu Kalvariji. Čovjek je spašen po žrtvi Sina Božjega, a ta se žrtva dogodila na križu, na Kalvariji. Tragedija je čovjeka upravo u tome što na krivom mjestu traži lijeka svojoj smrtnoj rani. Napast kojoj se čovjek, čini se, ne može oduprijeti jest da lijek svojoj rani traži u nekom zemaljskom raju. A povijest je već dokazala i potvrdila da je svako igranje raja na zemlji, za čovjeka završavalo kobno. Svaki grešni užitak doživljen u zabranjenom zemaljskom raju, a to znači ostvaren kršeći neku Božju zapovijed i njegovu volju, u tijelu je ostavljao još veću glad i žeđ, a u duši gorki osjećaj krivnje. Svaki grijeh ostavi na duši jednu ranu. Od te rane čovjeka može samo Bog izliječiti. Upravo zato dolazi Isus na zemlju, da naše boli uzme na se, “njegove nas rane iscijeliše”, reći će prorok Izaija. Samo Bog može spasiti čovjeka.
U ostvarenju tog plana Božjega stoji Marija kao vrata kroz koja ulazi spasenje ovome svijetu. Zato lijepo kaže jedan natpis na Trškom vrhu kod Krapine: MARIA - ORIGO MUNDI MELIORIS - Marija - početak boljega svijeta. Marija je sva Božja, jer je Bezgrešna, ali ona je i sva naša, jer dolazi s ovoga svijeta. Njezina veličina i slava je djelo Božje ostvareno zaslugom Isusa Krista, a njezina osobna zasluga nalazi se u njezinoj vjeri koja je bila djelotvorna u njezinom životu. Na Božji plan spasenja svijeta po Utjelovljenju Sina Božjega, Marija odgovara: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj”. Ostati vjerna tom predanju u volju Božju, tome izričaju “neka mi bude”, Mariju je itekako koštalo u njezinu životu. Sjetimo se kako su je htjeli kamenovati zbog toga, sjetimo se tjeskobe koju je proživljavala kad je bježala pred Herodovim vojnicima i kako je jecala od bola pod Isusovim križem na Kalvariji. Ali je uvijek ostajala uspravna i dosljedna sebi i vjerna obećanju koje je dala Bogu: “Neka mi bude”.
Neka nam na putu vječnog spasenja bude primjer Marija, bez grijeha začeta, koja se posve predala Bogu i dopustila da mač boli probada njezino bezgrešno srce za spasenje svijeta. Njezino srce je puno čiste ljubavi. Upravo zato jer je bezgrešno, njezino srce je puno ljubavi. Sveti Pavao kaže da je ljubav Božja razlivena u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan. Budući da je imala bezgrešno srce, Marija je bila puna Duha Svetoga, a to znači da je njezino srce bilo puno Ljubavi Božje koja se razlijeva u našim srcima po Duhu Svetom koji nam je dan. Amen.