Recenzija knjige, Vladimir Lončarević

BUĐENJE RIJEČI
Pod naslovom Buđenje riječi svoj nam je prilog o zborniku Kruh i vino Sanka Rabara poslao gospodin Vladimir Lončarević. Riječ je suvremenoj hrvatskoj duhovnoj poeziji. Religiozno pjesništvo u Hrvata staro je koliko i zapisana riječ hrvatska. Ono je svoje mjesto sabiranja dobilo u brojnim pjesničkim zbornicima već u srednjem vijeku, a onda i tijekom kasnijih stoljeća. Nakon gotovo polustoljetnom ideološkom represijom uzrokovanog zastoja u sabiranju i vrednovanju našega religioznoga pjesništva – samo je vrijedna Kokšina antologija hrvatske duhovne lirike mogla biti tiskana 1968. u Rimu – nadolaskom slobode nastavljeno je intenzivno pribiranje i izabiranje našega pjesničkog blaga religioznog nadahnuća. Tako je nakon 1999. izašlog drugog (2.) izdanja čuvene antologije U sjeni Trancendencije, u prvom desetljeću ovoga stoljeća izašlo nekoliko tematsko-retrospektivnih antologija, primjerice Hrvatska uskrsna lirika te Hrvatska božićna lirika od Kranjčevića do danas, Hrvatske marijanske pjesme, Krist u hrvatskom pjesništvu od Jurja Šižgorića do naših dana, Molitvenik hrvatskih pjesnika, antologija Sveti Franjo u hrvatskome pjesništvu, te naposljetku i Križni put u hrvatskom pjesništvu XX. st.
Tom antologičarskom radu pridružio se prošle godine i poznati pjesnik, esejist, pripovjedač i kritik Josip Sanko Rabar zbornikom suvremene hrvatske duhovne poezije Kruh i vino, u izdanju „Hum-naklade“ iz Zagreba.
Odmah dakako možemo uočiti da je, za razliku od prethodnih izbora, ovdje riječ o presjeku suvremenoga hrvatskoga duhovnoga pjesništva. Kako sam priređivač ističe, „to nije antologija, već zbornik u kome se ogleda pisanje pjesnika katolika u nas“.
Rabar je predstavio trideset pet suvremenih pjesnika s četiri do devet pjesama. Uz niz široj publici poznatih imena poput primjerice Ivana Goluba, Stjepana Lice, Ljiljane Matković-Vlašić, Drage Štambuka, Luke Paljetka, ovdje će se naći i nešto manje poznata no ne i manje vrijedna pjesnička imena poput Ive Čuvalo, Tomislava Salopeka, Vlade Vladića ili Gordane Tanger.
Valja istaknuti da je Rabar poslu pristupio krajnje savjesno: izboru pjesama iz opusa svakoga pjesnika pridružio je biobliografsku bilješku i kritičku ocjenu.
Svaki je izbor dakako subjektivan, pa se i u ocjeni ovoga izbora možda može primijetiti zašto u njemu nije primjerice zastupljena u religioznom pjesništvu istaknuta Božica Jelušić, a mogao je priređivač bar kao dodatak uvrstiti i vlastitu poeziju. Nedvojbeno međutim ova je knjiga više nego uspjelo nastojanje da se suvremeno katoličko pjesništvo poveže s istovrsnom bogatom tradicijom. U tom kontekstu ona se može razumjeti i kao svojevrsna dopuna antologiji U sjeni Transcendencije.
Svakako, ovaj zbornik pokazuje da je u hrvatskome pjesništvu religiozna poezija trajno prisutna i budna.