Na početku smo došašća ili adventa. Zornice su počele. Očekujemo proslavu Isusova
rođenja. Crkven Oci uvijek govore o dva Isusova dolaska: prvi u tijelu, kad se rodio,
a drugi na kraju vremena kad bude došao suditi živima i mrtvima. Jučer smo čuli Papino
razmišljanje. Danas pak donosimo razmišljanje Stjepana Licea, poznatoga našega duhovnoga
pisca.
Ako ti je stalo do Crkve Ne raspredaj odveć o njoj. I ne pitaj
koliko je u njoj baštine vječnosti, A koliko naplavine vremena. Ako ti je stalo
do Crkve Ne pitaj pamti li ona, živi li doslovce Isusov govor na gori. Ne
pitaj je li joj većma stalo do hramova od mramora Ili do hrama Duha Svetoga, do
srca ljudskoga. Ako ti je stalo do Crkve Ne pitaj koliko je u njoj obiteljskoga
duha, obiteljske skrbi. Ne pitaj čemu počasti koje si njezini službenici međusobno
iskazuju, koje je značenje počasnih naslova kojima se oslovljavaju. Ako ti je
stalo do Crkve Ne pitaj je li joj bliže ulagivati se moćnicima ovoga svijeta Ili
zauzimati se za najmanje. Ako ti je stalo do Crkve Ne pitaj je li vjerna svojemu
poslanju Ako ti je stalo do Crkve Ne pitaj je li zauzeta djeliteljica milosti Ili
se zapleće u ispraznosti. Ako ti je stalo do Crkve Ne pitaj ide li ususret
svijetu kojemu je upućena. Ako ti je stalo do Crkve Budi ti Crkva koja ide
ususret I ne odustaj od Crkve svoje i ne dijeli se od nje. Ako ti je stalo
do Crkve Budi ti onaj po kojemu će Evanđelje prolaziti svijetom Budi ti čovjek
obiteljskog mentaliteta. Budi ti svima poslužitelj. Budi ti onaj koji će odražavati
Božju prisutnost i Božju malenost. Ako ti je stalo do Crkve Budi ti kruh koji
se lomi i razdaje Budi ti žarke i postojane vjere Budi ti blaga i ponizna srca. Ako
ti je stalo do Crkve Ti, ti učini sve što je do tebe Da Isus, kad ponovno
dođe nađe vjere, Nađe srce ljudsko, srce bratsko na zemlji. U Crkvi