Papin nagovor prije molitve Anđeo Gospodnji

Mnoštvo se ljudi skupilo na Trgu sv. Petra danas u podne da čuju Papu i da s njim izmole molitvu anđeoskoga pozdravljenja. Njih je pak Sveti Otac nakon molitve posebno pozdravio na više jezika. Prije molitve Benedikt je XVI. izrekao kratki nagovor te ga prenosimo u cijelosti.
Danas, prve nedjelje Došašća, Crkva započinje novu liturgijsku godinu, novi put vjere, te se s jedne strane podsjeća na događaj Isusa Krista, a s druge se otvara njegovu završnom ispunjenju. Upravo s toga dvostrukoga motrišta Crkva proživljava vrijeme Došašća gledajući i na prvi dolazak Sina Božjega kad se rodio od Djevice Marije, ali i na njegov slavni ponovni dolazak, kad ima 'suditi živima i mrtvima', kako molimo u Vjerovanju. Na toj zadivljujućoj temi 'očekivanje' želio bih se ukratko zadržati, jer je riječ o duboko ljudskoj stvarnosti u kojoj vjera takoreći postaje jedno s našim tijelom i našim srcem.
Očekivanje, očekivati, zahvaća svu našu osobnu, obiteljsku i društvenu stvarnost. Očekivanje je nazočno u tisuću prigoda, od onih običnih i najmanjih sve do najvažnijih koje nas potpuno i duboko zahvaćaju. Mislimo, među ostalima, na očekivanje djeteta dvoje roditelja; na očekivanje rođaka ili prijatelja koji nam izdaleka dolazi posjetiti nas; mislimo na mladića koji očekuje ishod odlučujućeg ispita ili ishod razgovora za posao; u čuvstvenim odnosima, mislimo na očekivanje susreta s voljenom osobom, na odgovor na neko pismo ili pak na prihvaćanje oproštenja… Moglo bi se reći da je čovjek živ sve dok očekuje, dok mu je u srcu živa nada. I po svojim se očekivanjima čovjek prepoznaje: naš moralni i duhovni lik može se mjeriti po onome što očekujemo, po onome čemu se nadamo.
Svatko se od nas, dakle, osobito u ovo vrijeme koje nas pripravlja na Božić, može priupitati: što ja očekujem? Prema čemu je ovoga trenutka mojega života usmjereno moje srce? Isto se to pitanje može postaviti i na razini obitelji, zajednice, naroda. Što to mi zajednički očekujemo? Što objedinjuje naše težnje, što im je zajedničko? U vremenu koje je prethodilo Isusovu rođenju u Izraelu je bilo snažno očekivanje Mesije to jest Posvećenoga, iz roda Davidova, koji bi napokon oslobodio narod od svakoga moralnoga i političkoga ropstva te uspostavio Kraljevstvo Božje. No nitko nikad ne bi mogao zamisliti da bi se Mesija mogao roditi od ponizne djevojke kakva bijaše Marija, zaručnica pravednoga Josipa. Ni ona sama ne bi na to nikad pomislila, premda je u njezinu srcu očekivanje Spasitelja bilo vrlo veliko, a njezina vjera i njezina nada bijahu tako žarki, da bi si On mogao u njoj naći dostojnu majku. Uostalom, sam ju je Bog pripravio, prije vjekova. Postoji neko tajanstveno suglasje između Božjega i Marijina očekivanja jer ona je puna milosti i posve predana planu ljubavi Svevišnjega. Učimo od Nje, Žene Došašća, ispunjavati svakodnevnost novim duhom, s osjećajem dubokoga očekivanja koje samo Božji dolazak može ispuniti, zaključio je Papa danas svoj podnevni nagovor.