Predstavljen XII. svezak Sabranih djela Josepha Ratzingera

Na današnjoj tiskovnoj konferenciji o plenarnom zasjedanju Papinskog vijeća za kulturu, biskup Regensburga Gerhard Ludwig Müller govorio je o netom objavljenom na njemačkom jeziku XII. svesku sabranih djela Josepha Ratzingera, posvećenom sakramentu svećeničkog ređenja. Biskup je istaknuo identičnost naslova sveska i propovjedi 'Navjestitelji Riječi i službenici vaše radost' koju je Papa na Trgu svetoga Petra 11. lipnja 2010. godine uputio svim katoličkim svećenicima, u kojem je sažeta teologija i duhovnost svetoga Reda. Papa je kao mladi svećenik počeo proučavati biskupsku, svećeničku i đakonsku službu, o tome je također raspravljao na II. vatikanskom saboru, na kojem se s biblijskog i crkvenog gledišta raspravljalo o svećeničkom ređenju, a trostruka je svećenička hijerarhija podrobnije razrađena u dekretima Christus Dominus i Presbyterorum ordinis. Zbog čega je onda u Katoličkoj crkvi došlo do krize svećeništva, usporediva s posljedicama protestantske reforme iz XVI. stoljeća?
Svezak je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu pod naslovom „Teologija sakramenta Reda“, Papa analizira uzroke krize i osvjetljava biblijski temelj i povijesno dogmatski razvoj sakramenta reda. U drugome dijelu, naslovljenom „Služitelji vaše radosti“ sabrana su njegova promišljanja o svećeničkoj duhovnosti. U trećem pak dijelu sabrane su njegove propovijedi u prigodi svećeničkih i đakonskih ređenja, mladih misa i svećeničkih slavlja. Riječ je o ponovnome otkrivanju duhovnih izvora na kojima se svaki svećenik svakodnevno mora napajati da bude dobar Gospodinov radnik i oduševljeni službenik Kristove radosne vijesti, pastir koji ne pase samog sebe, nego koji poput Krista, vrhovnog Pastira, žrtvuje svoj život za Božje stado. Kada se urušava dogmatski temelj katoličkog svećeništva, beženstvo radi Kraljevstva Božjega gubi svoj smisao i eshatološko obilježje, pretvara se u povijesni relikt i gubi se doktrinarno i praktično uporište Crkve da redi samo muškarce.
Krizu zvanja u Katoličkoj crkvi prouzročilo je i nesnalaženje kršćanina pred filozofijom koja značenje i posljednji cilj povijesti i svakoga ljudskog života smješta u svjetovnu dimenziju, uklanjajući s obzora nadnaravnu i eshatološku dimenziju. Valja se posvema povjeriti Bogu i cijeli život temeljiti na Onome koji nam je dao sve u Kristu, jedino u tome je smisao logike posvemašnjeg nasljedovanja Isusa i sudjelovanja u njegovom poslanju Otkupitelja svijeta, po muci i križu, koje je nedvojbeno objavljeno uskrsnućem od mrtvih.
Ne smiju se zanemariti ni drugi čimbenici krize unutar Crkve, koje je također predvidio Joseph Ratzinger, u prvom redu prihvaćanje protestantske egzegeze iz pedesetih i šezdesetih godina devetnaestog stoljeća koja je oštro kritizirala ministerijalno svećeništvo, niječući mu biblijski temelj dakle i posredničku ulogu u Crkvi uvođenjem modernoga poimanja autonomije koja s nepovjerenjem promatra svaku izvršnu vlast. Papa pobija povijesnu kritiku zasnovanu na protestantskoj teologiji, razlučuje filozofske i teološke premise od povijesnih metoda tvrdeći da se moderna egzegeza i točna analiza povijesnog razvoja dogmi temelje na dogmatskim postavkama ekumenskih sabora, naročito Firentinskog, Tridentskog i II. vatikanskog. Isusovo se poslanje temelji na Njegovu proizlaženju od Oca, On je Božja riječ, jedini i pravi Učitelj, pastir, svećenik, posrednik i otkupitelj. Apostole je učinio dionicima svoga poslanja, a oni su ustanovili povijesnu crkvu. Oni svoje poslanje prenose na svoje nasljednike i pastire krajevne i opće Crkve. Apostoli, njihovi učenici i nasljednici polaganjem ruku i posvetnom molitvom rede biskupe, svećenike i đakone. Djelujući u ime Kistovo, pastiri vidljivo predstavljaju Krista kao vrhovnoga pastira, a On je po njima nazočan kao Pastir.
Odatle proizlazi duhovnost svećenika i biskupa, a prava je bit sakramentalnog svećeništva u činjenici da su biskup i svećenik službenici Riječi, da oni vrše službu pomirbe i pastoralnu skrb za Božji puk. Po njima Krist biva nazočan kao Vrhovni svećenik u Crkvi Božjoj. Svećenik dakle ne djeluje u svoje nego u Kristovo ime, po svećeniku je Krist nazočan u zajednici. U često zanemarenim reformskim dekretima, upozorava Joseph Ratzinger, posebnu važnost zauzima biblijsko shvaćanje svećenika kao službenika Riječi i sakramenata, pastira i duhovnog vođe vjernika. U ponovnome otkrivanju svećeničkog identiteta u odnosu s Kristom, nužno je da se svećenici smatraju službenicima Riječi i Božjim svjedocima u nasljedovanju Krista te da žive u zajedništvu s Njim, a radi toga svaki svećenik mora raspolagati dobrom teološkom izobrazbom i trajnim osvrtanjem na znanstvenu teologiju.
Papa je, spisima sabranim u ovome svesku, zacrtao put izlaska iz krize u koju je zapalo katoličko svećeništvo zbog površnih teoloških i socioloških postavki koje su u mnogim svećenicima izazvale nesigurnost i pomutnju o njihovoj ulozi u Crkvi. Po želji Svetoga Oca, urednik je XII. svezak Sabranih dijela Josepha Ratzinger posvetio teologiji sakramenta reda. Naviještanje Božje riječi Papa smatra glavnom zadaćom biskupske i svećeničke službe. Svezak može poslužiti kao teološko-znanstvena raščlamba temelja sakramenta reda, a zasigurno će pridonijeti boljem shvaćanju svećeničkog poziva i ujedno biti poticaj za duhovne vježbe – zaključio je biskup Müller.