Posebna Biskupska sinoda za Bliski Istok završila zasjedanja s Porukom narodu Božjem

Mir, nada, zajedništvo – na ta tri načela Biskupska sinoda o Bliskome istoku temelji svoje 44 zaključne propozicije, koje su, u nazočnosti Svetoga Oca, danas predstavljene i o kojima se glasalo tijekom posljednje opće kongregacije. Taj je dokument inače rezerviran samo za Papu, ali Benedikt XVI. je odobrio objavljivanje jednoga njegova nacrta. Nakon posljednje kongregacije, sinodski su oci objedovali sa Svetim Ocem, koji im je tom prigodom zahvalio, te istaknuo bogatstvo pluralnosti u Katoličkoj Crkvi na Bliskome istoku. Sinodski će oci sutra sudjelovati na Svetoj Misi, s početkom u 9.30 sati, koju će u Bazilici svetoga Petra predvoditi Sveti Otac, a kojom će završiti ova sinoda.
Bliski istok govori jednim glasom izraženim u 44 zaključnih propozicija. Tehnički je to i programatski dokument, ali napisan u živome tonu koji više puta ističe mir, nadu i zajedništvo. Podijeljene u tri skupine – kršćanska nazočnost na Bliskome istoku, crkveno zajedništvo i kršćansko svjedočanstvo – propozicije predstavljaju teme o kojima se razgovaralo u sinodskoj dvorani, od važnosti Božje Riječi, čije čitanje i meditaciju valja ohrabriti, uz prijedlog za proglašenje Biblijske godine, do isticanja progona i nasilja nad kršćanima na Bliskome istoku, koji ponekad završavaju mučeništvom. Vrlo je važno zalaganje za mir, te su u tom smislu vlade pozvane primijeniti rezolucije Organizacije ujedinjenih naroda, zatim promicanje dušobrižništva zvanja i selilaštva, kako bi iseljenici i doseljenici bili zaštićeni u svojim pravima, bez obzira na nacionalnost i religiju, kako bi primili pravnu i humanitarnu pomoć, i da ne prekinu veze sa zemljama iz kojih dolaze. Što se pak tiče zajedništva, vanjskoga i unutar Crkve, Sinoda ističe načelo da raznolikost ne šteti jedinstvu, traži veću suradnju među crkvenim hijerarhijama, i podupire nove pokrete, koji su dar Duha cijeloj Crkvi, u djelovanju u jedinstvu s biskupima. Osim toga, Sinoda sluša mlade, hrabri ih da ne odustanu od svojih snova, te da gledaju Krista kao uzor za izgradnju mostova dijaloga.
Sinodski su oci svoju pozornost upravili i na žene, djecu i obitelj. Sve njih valja podupirati, štititi i braniti njihovo dostojanstvo i prava. Laike se pak poziva na evangelizaciju, a mass medije i odgojne katoličke ustanove podsjeća na promicanje Kristove poruke, posvećujući pozornost i najsiromašnijima i invalidima. Veliki je prostor potom posvećen dijalogu, ekumenskome i međureligijskome, koji ima biti daleko od konfesionalizma, ekstremizma, antisemitizma, te se ima oslanjati na uzajamno poštovanje kako bi se promicala pravednost, mir, i temeljna prava poput onoga na vjersku slobodu, slobodu bogoštovlja i savjesti. Neka religija i politika budu odijeljene – izraženo je na sinodi – neka prava i dužnosti budu jednaka, a vjerski pluralizam poštovan. U Sinodskoj je dvorani također istaknuto da je važno da redovnici daju dobar primjer, dosljednošću između života i riječi, te je primijećena potreba širenja socijalnoga nauka Crkve, očuvanja Stvorenoga, temeljitije priprave katehista kako bi se Evanđelje predlagalo bez bojazni i provokacija, te obnove liturgije s obzirom na sadašnje prilike. Posebne propozicije, osim toga, predlažu rad u svrhu sjedinjenja zajedničkoga kalendara za Božić, odnosno Uskrs, ustanovljenja blagdana mučenika s Istoka, promicanja rabljenja arapskoga jezika u ustanovama Svete Stolice, prihvaćajući također opći arapski prijevod Očenaša. Razmišljalo se i o studiji o dvije mogućnosti: proširenju jurisdikcije patrijarha i izvan njihovih teritorija, te o tome da se oženjenim svećenicima dopusti djelovanje izvan granica Patrijarhata.
Brojne se ove teme nalaze i u Zaključnoj poruci Sinode, koja je izglasana jučer poslije podne, te upućena Božjemu narodu. Poruka naziva „povijesnim preokretom“ današnji bliskoistočni kontekst, u kojemu su svi pozvani pronositi Kristovu poruku hrabro, istinito i objektivno. Što se tiče političkoga vidika, u poruci se lokalne vlasti i međunarodna zajednica pozivaju na zaštitu prava na građanstvo, te slobodu savjesti i bogoštovlja. Što se tiče izraelsko-palestinskoga sukoba, neka rješenje dviju država postane stvarnost i ne ostane san – ističe se u poruci – a u Iraku neka završi ubojiti rat. U tom kontekstu osuđuju se nasilje, terorizam, rasizam, kao i antisemitizam, protukršćanstvo i islamofobija. Na kraju, i u Poruci, i u Zaključnim propozicijama, budućnost se ljudi povjerava Djevici Mariji.