U Rimu započeo biskupijski postupak za beatifikaciju kardinala Van Thuâna, velikoga svjedoka vjere

Život jednoga od velikih svjedoka vjere XX. stoljeća, kardinala Xaviera Nguyêna Van Thuâna, preminuloga 2002. godine, u središtu je biskupijskoga postupka kauze za beatifikaciju, koji je 22. listopada otvoren u Lateranskoj palači u Rimu. Na svečanosti su govorili Papin vikar za grad Rim kardinal Agostino Vallini, i kardinal Peter K. A. Turkson, predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir. Podsjetimo, na toj je dužnosti kardinal Van Thuân bio od 1998. godine pa do preminuća. Na Lateranskome je sveučilištu pak održana svečanost predaje Nagrade Van Thuân za 2010. godinu, koja je dodijeljena Juanu Somaviji, glavnome ravnatelju Međunarodne organizacije za rad.
Xavier Nguyên Van Thuân, svećenik, biskup i zatvorenik. Trinaest godina, od kojih devet u samici, od kada je Pavao VI., 1975. godine, želio da bude koadjutor u Saigonu, vijetnamska diktatura ga je željela iza rešetaka, i to bez sudskoga postupka, jer to imenovanje – prema mišljenju vijetnamskih vlasti - nije moglo biti ništa drugo doli komplot između Vatikana i imperijalista. Bio je čovjek živ pokopan, kako bi bio jedan kršćanin manje, a postao je Kristova slika zahvaljujući izvanrednoj ljudskoj čvrstoći i nepokolebljivoj i poduzetnoj vjeri. Hostija mu je bila mrvica kruha, s tri kapi vina na dlanu koji je bio i kalež i oltar, a papir za cigarete tabernakul. Njegovu su zatvorsku ćeliju tamničari smatrali grobom, a za njega je ona bila crkva. Pet godina nakon njegova preminuća, papa Benedikt XVI. rekao je za njega da je bio čovjek nade, živio je od nje, i širio ju na sve koje je susretao. Zahvaljujući toj duhovnoj snazi izdržao je u svim tjelesnim i moralnim teškoćama.
Godinu prije no što će biti imenovan kardinalom, papa Ivan Pavao II. ga je pozvao da predvodi korizmene duhovne vježbe u Vatikanu. Iznenađen pozivom i ne znajući koju temu izabrati, sâm mu je papa sugerirao: Dajte nam svoje svjedočanstvo. Kalvariju koju je trpio 108 mjeseci pretočio je u nježne riječi. Dirnut njegovom tako čvrstom, kršćanskom, odnosno radosnom vjerom, Ivan Pavao II. zahvalio mu je ističući kako je kardinal sâm bio svjedok križa, tijekom dugih godina zatočeništva u Vijetnamu, a pripovijedajući o svojemu zatočeništvu, ojačao nas je – kako je rekao Ivan Pavao II. – u utješnoj sigurnosti da kada se sruši sve oko nas, a možda i u nama, Krist ostaje naša neprolazna potpora.
Godinu dana prije preminuća, kao predsjednik Papinskoga vijeća za pravdu i mir, s papom je pripremao skup u Asizu, u siječnju 2002. godine. Tom je prigodom dao svjedočanstvo u razgovoru za našu radio postaju, te rekao da je imao doista teških trenutaka, kušnji odmazde, kušnji očaja …- rekao je - ali u najkritičnijem trenutku, u ponoru moje bijede, moje ljudske slabosti, u tom trenutku Gospodin mi je pružio ruku i nada se vratila, poput svjetlosti nakon kiše.
Hrvatski se narod blagopokojnoga kardinala Van Thuâna sjeća posebno po njegovoj propovijedi koju je održao na treći liturgijski spomendan blaženoga Alojzija Stepinca, 10. veljače 2001. godine, u Hrvatskoj crkvi svetoga Jeronima u Rimu. Stepinac je oprostio i nacistima i komunistima - rekao je kardinal te dodao kako je kardinalovu svetost priznao i Tito. Znajući da bi tisuće ljudi svakodnevno hodočastile u Stepinčevo rodno mjesto Krašić, Tito je dopustio da kardinal bude pokopan u Zagrebačkoj katedrali kako bi u velikome gradu neprimjetnije prošao dolazak velikog broja vjernika – istaknuo je kardinal Van Thuân.