Veliki se novac zgrće pobačajima. Umjetna oplodnja i njezina cijena. Trgovina
s ljudskim zametcima. Farmacijska industrija već bogatija od naftne. Kriza u
Španjolskoj, Grčkoj, Francuskoj. Ustavni sud ruši referendum. Sindikati ruše ustavni
sud. Sad se stvarno više ne zna tko pije, a tko plaća. Sve su to zastrašujući
naslovi iz novina. A samo jedno pitanje nedostaje: A gdje je u svemu tome čovjek i
njegovo dostojanstvo. Čovjek zapravo i jest uvijek tu, ali bez dostojanstva. Što
Papa u svojim nastupima govori i na što poziva, ako ne upravo na to dostojanstvo već
dobro nagriženo grijehom, ali vraćeno smrću i uskrsnućem Kristovim. Tko ne dopusti
da ga to svjetlo prožme, očisti, vrati Bogu – izvoru svega i uviru svih naših čežnja
– i dalje će na žalost tumarati, životariti, boriti se za ono što je nevrjednije od
njega samoga. Dvije priče iz današnjih novina: Susan Boyle i Andrea Bocelli. Oboje
su svjetski poznati pjevači, a bili su predodređeni za pobačaj. Liječnici su govorili
o deformacijama. Ali obje mame, dosljedne katolkinje, dale su život i bogatstvo kojemu
se sav svijet divi. Susan je primjerice samo u 6 tjedana prodala 9 milijuna ploča.
Susan Boyle o tome priča u nedavno izašloj knjizi o svojem životu, a Andrea Bocelli
svoju je povijest ispričao na turneji meksičkoj djeci ističući da nikad ne će moći
zahvaliti majci što mu je dala život.