Na Biskupskoj sinodi o Bliskome istoku predstavljen nacrt Završne poruke

Europa je dužna Bliskome Istoku; iz toga je kraja, naime, prije više od dvije tisuće godina stigla svjetlost Kristova. O tome su ovih dana razgovarali sinodski oci, te istaknuli da danas brojni kršćani napuštaju Isusovu, i zemlju prvih učenika. Da bi se ohrabrila kršćanska prisutnost, spomenuto je jačanje crkvenoga zajedništva među katoličkim Istočnim Crkvama. Na te se teme u razgovoru za našu radio postaju osvrnuo bagdadski nadbiskup Jean Benjamin Sleiman, te primijetio da je zajedništvo veliki problem, jer je život na Bliskome istoku – kako je rekao – pun stvari koje idu u suprotnome smjeru od zajedništva. To ne znači da ne možemo biti prijatelji; mi se susrećemo, ali kada se dođe do bitnih stvari, ističe se neka vrsta samoobrane – napomenuo je nadbiskup.
Osvrnuvši se na problem iseljavanja kršćana iz zemlje iz koje je Evanđelje krenulo, i stiglo u Europu, do zapadnoga svijeta, nadbiskup je primijetio da je Europa naslijedila kršćanstvo, ali ga je i uzvratila, te spomenuo velike svece poput svetoga Franje Asiškoga, svetoga Dominika, svete Terezije od Isusa…. Pritom je, osim toga, izrazio nadu da ga neće izgubiti jer – kako je rekao – europski su kršćanski korijeni tako duboki, posvuda toliko prisutni da ih samo slijepci mogu ne vidjeti. Možda danas valja ohrabriti kršćane da ostanu, ali ohrabriti ih znači i pomoći, pa i sudjelovati, otići živjeti na to mjesto – istaknuo je nadbiskup.
U međuvremenu, na Biskupskoj je sinodi o Bliskome istoku danas (16. listopada) predstavljen nacrt Završne poruke, koji sadrži poziv na mir i međureligijski dijalog. O nacrtu će se još raspravljati i onda o njemu glasovati.
Jučer se poslijepodne pak razgovaralo o važnosti odgoja utemeljenoga na slobodi. U društvu s više religija, ta je vrsta odgoja – kako su rekli sinodski oci – glavno pitanje za postizanje skladnoga suživota. Neka odgoj budućih naraštaja bude usredotočen na poštovanje vjere i savjesti, jer će samo tako dijalog biti konstruktivan i djelotvoran. Istodobno je istaknuta važnost katoličkih kulturnih ustanova, otvorenih i za studente drugih religija, jer je Crkva jamac slobode. Vrlo je važno i pitanje zvanja, koje valja pozorno razmotriti, gledajući više na kvalitetu nego na količinu, i to bez straha, jer Gospodinov je poziv često brojniji tamo gdje vjernici žive u težim prilikama, kao što je slučaj Kaldejskoga patrijarhalnoga sjemeništa u Bagdadu.