Tisak o Biskupskoj sinodi

Dok neke inozemne novine na prvoj stranici donose zastrašujuće fotografije jučerašnjih grubosti u Beogradu, druge se jedva toga dotiču negdje na unutrašnjim stranicama. Hrvatski komentatori su složni u tome da je to primitivizam nasilja koji je uvjeren da je rat jedini način rješavanja problema, što smo mi dobro osjetili za četverogodišnje okupacije trećine hrvatskog teritorija. Mnogi nisu voljeli Hrvatsku ni išta hrvatsko, osim novca, teritorija i kuća. I kad su pobjegli, sad još i to žele naplatiti od svoje žrtve. Hoćemo li ikada doživjeti neku iskricu iskrenoga žaljenja zbog svega što su nam nanijeli. U vezi s upravo započetom Sinodom biskupa za Bliski Istok mnoge strane novine uočavaju zauzetost biskupa da pridonesu svekolikom mirnom suživotu na tom području, pa zaključuju: premda je to izravno crkveni događaj, ipak se očekuju plodovi i na sveopćem društvenom i političkom životu, piše Figaro.

Godine 1962. na današnji je dan počeo Drugi vatikanski sabor. Sjećam se, bilo je prekrasno vrijeme i ovdje u Rimu, i u Zagrebu, odakle smo to pratili. Crkva je, sukladno sa svojom naravi, progovorila i liturgiji razumljivim jezikom, a pogotovu u svekolikoj zauzetosti za opće dobro čovječanstva. Često se čuje kako se Crkva otvorila, posuvremenila. Ili su se možda promijenili pogledi na Crkvu, ili su pale neke predrasude i zlobe. Ali da i danas ima onih koji će Crkvu upućivati na Drugi vatikanski koncil želeći je učiti pameti, a zaboravljajući pritom da se i sami moraju učiti dobronamjernosti u pristupu drugima i izaći iz svojih pogrešnih, a, mogli bismo reći, i zatucanih kalupa o Crkvi. Koliko je Crkva bila blizu narodu, dokaz nam je sva naša povijest, pogotovu ona iz doba blaženoga Stepinca, pa i u doba komunizma. A evo što o crkvenim događanjima iz Zagreba javlja naš dopisnik Neno Kužina.