Prof. S. Baloban o hrvatskoj crkvenoj zbilji; Neno Kužina o crkvenim zbivanjima u
Hrvatskoj
Dobro je s tim u vezi podsjetiti na ono što među ostalim u rujanskom broju Kane piše
naš profesor Stjepan Baloban: Treba ponavljati da se nakon demokratskih promjena u
Hrvatskoj upravo od kršćana i Crkve očekivala velika pomoć u oblikovanju novoga i
boljega društva. Opravdano je kritički postaviti pitanje: Jesu li kršćani, a prije
svega hrvatska Crkva zakazali u svojem doprinosu?! Drugo važno pitanje glasi: Koliko
im je to bilo omogućeno u hrvatskom društvu? Potrebno je naglasiti da se upravo uodnosu
prema Crkvi i uopće vjerskim zajednicama u Hrvatskoj nije gotovo ništa promijenilo
u usporedbi s komunističkim vremenom. Ne događa li se nova vrsta getoizacije Crkve
i religioznoga, dok cvate pseudoreligioznost, umjesto da se ostvaruje prevladavanje
višedesetljetne nametnute getoizacije. Kako u 'ona vremena' tako i danas u hrvatskomu
društvu postoje 'stručnjaci za kršćanstvo i crkveno ponašanje'. U nekim slučajevima
to su čak i isti ljudi koji su tu funkciju obnašali u komunizmu. Oni su, osobito u
medijima, uspjeli oblikovati 'svoje vjerne sljedbenike' koji se ne razlikuju mnogo
od njih. Ti 'stručnjaci' za vjerska pitanja imaju recepte kako bi se trebali u javnom
životu ponašati biskupi, svećenici, teolozi pa i vjernici laici. Glavna pretpostavka
bez koje oni jednostavno ne bi mogli funkcionirati jest teza da je vjera privatna
stvar, a kršćani i osobito predstavnici Crkve 'nemaju što tražiti u javnom životu'.
Oni se proglašuju kompetentnima i za unutarcrkvena pitanja. Hrvatski teolozi, bilo
svećenici bilo vjernici laici, koji se stvarno bave odnosima Crkve i društva te kršćana
u javnom životu i o tome javno raspravljaju i pišu, u takvoj konstelaciji snaga u
hrvatskim medijimma ijavnom životu nemaju gotovo nikakvu šansu da ih se čuje i da
ponude svoju viziju crkvene stvarnosti. Zašto? Zbot toga što se ne odazivlju na pozive
novinara? Dijelom i zbog toga. No glavni razlog zapostavljenosti teološki obrazovanih
crkvenih stručnjaka jest u tome što im se u javnome prostoru ne omogućuje jednaka
pozicija kao ionima drugima, onima koji zbog nekih drugih razloga i motiva gledaju
negativno na aktivnu priisutnost kršćana u javnom život, zaključuje profesor Stjepan
Baloban u mjesečniku Kana. O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj govori Neno Kužina: