Sadašnja je svjetska gospodarska kriza iznijela na površinu sposobnost bogatijih država
da izdvoje golema novčana sredstva, iako je nestašica, za spas nacionalnog i međunarodnog
bankarskog sustava. Ako je to moguće, zašto se, kada je riječ o pomoći siromašnijim
državama, bogatije zemlje uvijek žale na pomanjkanje novca? Na to je proturječje upozorio
papa Benedikt XVI. tijekom apostolskog putovanja u Velikoj Britaniji, a upravo o tome
piše pater Federico Lombardi, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, u uvodniku
informativnog tjednika 'Octava dies' Vatikanskog televizijskog centra. Previše
su moćne da bi mogle propasti – U već povijesnome govoru u Westminster Hallu, Papa
je podsjetio na izričaj koji se često rabi u ovoj gospodarskoj krizi, kada su vlade
obilato i žurno intervenirale da spase vrlo važne financijske ustanove koje su bile
na rubu propasti. Smatralo se primjerenim intervenirati odvajajući goleme svote –
ustvrdio je Papa – jer su te ustanove bile prevelike da propadnu. Gospodarstva bi
dotičnih zemalja pretrpjela golemu štetu. Papa je želio reći: ako smo kadri intervenirati
za spas velikih financijskih ustanova, zašto nismo kadri kada je u pitanju razvoj
siromašnih naroda, glad i siromaštvo? To je uistinu prevelik cilj da ga se može upropastiti
– upozorio je pater Lombardi. U tome svjetlu valja promatrati nedavni njujorški
skup o Milenijskim ciljevima. O njemu će zacijelo biti različitih ocjena. Pothvat
je golem i poziva na suradnju ne samo vlade, nego sve aktivne društvene snage, u razvijenim
zemljama i u državama u razvoju. Crkva se sa svojim ustanovama zauzima za njegovo
ostvarenje, vodeći računa o njegovoj duhovnoj i moralnoj dimenziji, svjesna i pozorna
na temeljne vrednote, veoma dobro opisane u enciklici 'Ljubav u Istini'. Baš kako
je u New Yorku ustvrdio kardinal Turkson, pročelnik Papinskog vijeća 'Justitia et
Pax': Ljudska osoba ima biti u središtu razvoja, na nju se ne smije gledati kao na
teret, nego kao na djelotvornu sastavnicu rješenja – zaključio je pater Lombardi.