Roditelji živi, a kći će sutra postati blažena

U rimskom svetištu Majke Božje ljubavi, sutra će nadbiskup Angelo Amato, pročelnik zbora za proglašenje svetih, kao predstavnik Svetog Oca, na svečanom misnom slavlju proglasiti blaženom časnu Božju službenicu, laikinju, Chiaru Badano. Rođena je u talijanskoj pokrajini Liguriji 29. listopada 1971. godine a već je od malena očitovala veliku ljubav prema starima, siromašnima i zaboravljenima, kojima je posvećivala mnogo vremena. Osobita ljubav prema afričkoj djeci u njoj je probudila želju da kao liječnica ode u Afriku. Od roditelja je primila istinski kršćanski odgoj, pokazujući već od malena zrelu vjeru i poslušnost prema Božjem planu s njom. Za prvu je pričest na dar dobila evanđelje koje je smatrala „prekrasnom knjigom“ i „izvanrednom porukom“. S devet godina biva članom „Gen“-a, „nove generacije“ pokreta fokolarina, postavši dobrom prijateljicom utemeljiteljice pokreta Chiarom Lubich, s kojom se dugo dopisuje. Sa šesnaest godina obolijeva od neke vrste raka kostiju, što je dovodi do paralize, unatoč brojnim operacijama. Tijekom tri godine sve veće muke u njoj su se očitovale bogoslovne krjeposti, vjere, ufanja i ljubavi i potpunoga predanja, koje je u duši gajila već od djetinjstva. Chiara umire 7. listopada 1990. godine, na dan Gospe od krunice. Nakon njezine smrti afrički se projekt nastavlja zahvaljujući njezinim prijateljima, a u Africi joj je i posvećena prva crkva!
Povijest nove blaženice započinje u obitelji, pod okriljem roditelja koji su je od Boga izmolili i Bogu je predali, a oni i danas među nama žive. Na tu izvanrednu ljudsku i Božju povijest osvrnuli su se u razgovoru za naš radio Chiarini roditelji Maria Teresa i Ruggero Badano. Kad smo se oženili, žarko smo željeli dijete, ali smo ga 11 godina morali čekati. U svetištu naše biskupije molila sam se Gospi da steknem dijete i ono je došlo. S djetetom se ispunilo naše ujedinjenje. Rasla je lijepa, zdrava, bila je naša radost, ali smo odmah osjetili da ona nije samo naša kći, prije svega bila je Božja. Mi smo ju morali odgajati poštujući njezinu volju – istaknula je mama Teresa.
Na novinarov upit o Chiarinu odnosu prema vjeri, rekla je kako je vjera u njoj postupno dozrijevala, od malih nogu sam je učila moliti, govorila sam joj da ima dva oca, da jednoga može vidjeti ali drugog ne premda od njega s pouzdanjem može tražiti sve što želi, da će je on uslišati. Na primjedbu da im je oduzet dar koji su primili, rekla je kako su živeći bez Chiare od nje naučili kako se vrši Božja volja, upravo kako je Chiara činila, jer ne treba govoriti samo da, kada sve ide dobro – zaključila je Chiarina mama.
Na upit kako se osjećaju roditelji čija će kći biti proglašena blaženom, otac Ruggero je odgovorio da je to nešto preveliko, nešto poput tajne koja nas obuzima, koju samo djelomično mogu shvatiti. Živjeli smo u dimenziji kao da smo bili u zrakoplovu. Bili smo ja Maria Teresa i Chiara, i gledao sam bolest, bol, paralizu nogu. Sve je bilo ispod, ništa nas nije uznemirivalo, ali to nije naša zasluga – ustvrdio je tata Ruggero.