Papa ostavio dubok trag u engleskome društvu

Narod je imao priliku vidjeti kakav Papa jest, a brojevi su rječitiji od brojnih izvješća o Papinu putovanju u Ujedinjeno kraljevstvo: više od 600 tisuća vjernika sudjelovalo je na četverodnevnim Papinim slavljima, 280 tisuća u Londonu, više od 100 tisuća na svetoj misi u Glasgowu, a najmanje 70 tisuća na beatifikaciji kardinala Newmana. Papina poruka o ulozi vjere u društvu promijenila je tijek političke rasprave u državi. Narod je vidio da Papa nije onakav kakvim su ga prikazivala obavijesna sredstva – ustvrdio je otac Mark Langhan, odgovoran za odnose s anglikancima pri Papinskome vijeću za promicanje jedinstva kršćana, nekadašnji katedralni rektor u Westminsteru.
Govoreći pak o odrazu apostolskog putovanja na stanovnike Velike Britanije rekao je kako je narod izravno upoznao Papu i uvjerio se da nije onakav kakvim su ga oslikavali u tisku. Pozdravljajući Papu u Birminghamu, premijer nije slučajno rekao: Svima je dao nešto o čemu možemo razmišljati. Možda je Sveti Otac u Westmisnster Hallu izgovorio jedan od najvažnijih govora u svome pontifikatu. Westminster Hall je srce vlade, pozornica je brojnih povijesnih događaja koji su utjecali na ustroj britanskog političkog sustava. Papa je upozorio na opasnost isključivanja religije iz društva. To je izveo na sebi svojstven način, nije rekao da religija ima kontrolirati ili usmjeravati raspravu, nego da ona može osvijetliti probleme, pomoći da se otkriju temeljni čimbenici na koje se oslanja neko društvo. S pravom se može misliti da je Papin govor izmijenio narav političke rasprave u Velikoj Britaniji – istaknuo je otac Langhan.
Na primjedbu kako se Benedikt XVI. sučelio i s problemom spolnoga zlostavljanja maloljetnika, rekao je kako je Papa prvi put o tome govorio u okviru svete mise povezujući patnje žrtava s Kristovom patnjom, a takav je pristup iznenadio sve. Papa je svjestan koliko su ta zlodjela naškodila moralnome ugledu Crkve u društvu, i samoj vjeri katolika, stoga je odlučan riješiti taj problem, iskorijeniti ga iz Crkve – kazao je otac Langhan.
Na upit o ekumenskom značenju apostolskog putovanja, odgovorio je kako je Papina poruka ohrabrila sve koji se zauzimaju za kršćansko jedinstvo. Njegova tvrdnja da religija ima odigrati bitnu ulogu u društvu, izazov je za katolike i sve kršćane. Brojni su mi anglikanski biskupi rekli da su ih nadahnule i osnažile Papine riječi. Povijesni posjet westminsterskoj opatiji, zajednička molitva s anglikancima i drugim kršćanima, potvrđuje kako ekumenizam nije samo susretanje teologa nego se odnosi na sve kršćane, župe, zajednice i škole. Zagrljaj Pape i kanterburijskog nadbiskupa te njihova zajednička molitva moćna su slika onoga što nas ujedinjuje i velika nada za kršćane – primijetio je otac Langhan.
Osvrnuvši se na veliku pozornost civilnih vlasti prema apostolskom putovanju, rekao je kako vlasti žele izgladiti poslovično teške odnose između papinstva i Velike Britanije te ujedno očitovati kako su i katolici sastavnica britanskog društva. U to sam se uvjerio prolazeći ulicama urešenim zastavama Velike Britanije i Svete Stolice, što se nije moglo zamisliti prije pedeset godina. Osim toga Britanska vlada i Vatikan imaju istovjetne poglede na brojne svjetske probleme, primjerice razvoj, međunarodnu humanitarnu pomoć i ekologiju. Britanska vlada priznaje iskustvo i utjecaj Katoličke crkve na tim poljima, stoga javno želi očitovati svoju potporu inicijativama Svete Stolice. Britanski je tisak prije pohoda bio neprijateljski raspoložen prema Papi, dapače pokazao je svoje nepoznavanje Katoličke crkve. Teško je promijeniti neka mišljenja, ali sigurno je izmijenjeno javno mišljenje o Papi i Katoličkoj crkvi. BBC je u potpunosti pokrivala apostolsko putovanje i vrlo pozitivno o svemu izvještavala, a to puno govori – zaključio je otac Langhan.
Sva su se predviđanja o Papinu posjetu Ujedinjenome kraljevstvu pokazala pogrješnima – istaknuo je anglikanski nadbiskup Canterburyja Rowan Williams govoreći za Radio Vatikan. Glavna stvar koju želim istaknuti jest to da je posjet bio vrlo sretna okolnost te da su anglikanski biskupi, ljudi na ulicama i u westminsterskoj dvorani sa zahvalnošću slušali Svetoga Oca. Ekumenska se molitva u opatiji snažno dojmila svih nazočnih – ustvrdio je nadbiskup Williams.
Na primjedbu kako je posjet nadmašio očekivanja, rekao je kako se crna predviđanja nisu ostvarila, u smislu što je posjet bio blagoslovljena prigoda za narod da javno očituje svoju vjeru. Govoreći pak o privatnome susretu s Papom, rekao je kako se na službenim susretima raspravlja o ekumenizmu, šteta bi bila na privatnim susretima raspravljati samo o teškoćama. Razmijenili smo mišljenja o kršćanima u Svetoj zemlji i o skoroj biskupskoj sinodi, te o zajedničkom nastupanju u zaraćenim krajevima, o zajedničkoj suradnji u Sudanu i o unaprjeđivanju zajedničke suradnje. Razgovarali smo dakle o tome kako uključiti laike u racionalni dijalog – kazao je nadbiskup.
Na primjedbu kako u svijetu ostaje dojam o velikim podjelama i različitim gledanjima dviju Crkvi, rekao je kako je sukob uvijek pogodniji od sklada za naslov u nekim novinama. Ali kao što su mi ovih dana mnogi rekli, nezamislivo je bilo prije četrdeset ili pedeset godina to što su iskusili; jasno je da su promjene nastupile s II. vatikanskim saborom, a dio tih promjena jest vraćanje izvorima, o čemu smo Sveti Otac i ja privatno razgovarali, to su neka naša istovjetna teološka viđenja, baština otaca i zajednička molitva na grobu Eduarda Ispovjednika, vraćanje u doba kada nije bilo podjela među kršćanima, a sve je to dio vrlo pozitivnoga okvira. Stoga je prava šteta da svijet vidi samo svađe i negativnosti a ne zamjećuje našu svakodnevnu molitvu, razumijevanje, ljubav i prijateljstvo – ustvrdio je nadbiskup.
Na upit o plodovima Papina posjeta, rekao je kako se nada da će posjet pridonijeti buđenju vjere u Velikoj Britaniji i pomoći narodu da shvati kako obični ljudi vjeruju u Boga, u sakramentalni život Crkve i kako na svemu tome temelje svoj život – zaključio je nadbiskup Williams.
Vrhunac Papina posjeta Ujedinjenom Kraljevstvu nesumnjivo je bila beatifikacija kardinala Newmana. Proglašavajući ga blaženim, Sveti je Otac naglasio mogućnost plodonosnog dijaloga između vjere i razuma. Njegovo je zanimanje za odnos između vjere i razuma temeljno za njegovo promišljanje i pastoralni predosjećaj – ustvrdio je mons. Roderick Strange, rektor Papinskog kolegija 'Časni Beda' i Newmanov životopisac. Vrlo mi se dopada izreka u knjizi 'Gramatika pristanka' koja glasi: Ne kanim se obratiti slušajući otmjen silogizam; a ako me netko moli da se njim poslužim za nečije obraćenje, odgovaram da ničiji um ne želim pridobiti ako ne pridobijem srce. To je temeljno u Newmanu, a vrlo je privlačno za ljude – ustvrdio je mons. Strange govoreći za našu radio postaju.
Na primjedbu da je tema apostolskog putovanja glasila 'Srce govori srcu', rekao je da Newman poštuje objektivnost doktrine, a smatrao je da srce treba pouku pretvoriti u objektivnost nauka. Kršćanski nauk valja tako izlagati da zahvaća srce neke osobe, tako smisao Misterija postaje vrlo stvaran za osobe. Govoreći pak O Newmanovu viđenju ekumenskog dijaloga, istaknuo je potrebu dijaloga među kršćanima koji žive u vrlo sekulariziranome društvu. U Newmanu nalazimo razloge, ideje i pristup dijalogu. Smatram da može biti vrlo plodonosan za budućnost dijaloga – zaključio je mons. Strange.