Papino apostolsko i državničko putovanje u Veliku Britaniju iznenađujuće je pozitivno
odjeknulo i u sekularističkom i liberalnom zapadnom svijetu. Mnogi se intelektualci
osvrću na pojedine Papine riječi. Očito je Papa – govoreći srcem srcu – taknuo mnoge
strune pozitivnoga u ljudima. Istodobno se ljudi ne ustručavaju istaknuti kako Papa,
uza svu finoću izričaja i jednostavnošću nastupa nije nimalo ublažavao evanđeoske
zahtjeve. Čak je i svjestan da se vjernost Evanđelju kadšto plaća krvlju i životom.
U vrijeme kad se živi vrlo površinski i kad se pozivanje na duhovnost mnogima čini
'nevažnim i smiješanim, i kad nas zbog toga učine predmetom izrugivanja i parodije,
Crkva se', veli Papa, 'ne može otrgnuti od obveze naviještanja Isusa Krista i njegova
evanđelja kao spasonosne istine te izvora naše konačne sreće i temelja pravednoga
ljudskog društva'. Kad te Papine riječi imamo pred očima, onda pisanje nekih naših
nazovi-stručnjaka u novinarstvu ne samo da je nisko, površno, prostačko i ubilačko
riječju, nego ne zavrjeđuje da se uopće igdje u bilo kakvom mediju pojavi. A ipak
se pojavilo. Što onda misliti i o takvim medijima.