Hrvatska među najkonzervativnijim zemljama Europe – naslov je članka u današnjem Vjesniku,
a riječ je o djeci koja se rađaju u braku odnosno izvan braka. Dobro je da je novinarka
iznijela podatke. I dobro je da je pitala za mišljenje poznatu psihologinju, ali i
predsjednika udruge 'Grozd'. No u naslov je došlo mišljenje psihologinje. Sad bi tu
valjalo progovoriti i o ženama koje žele imati dijete a da ne idu u brak. To zapravo
prema modernima nije u pitanju, to je napredno. Pita li se psihologinja o pravu djeteta
koje ovakva žena želi? Kad je pak riječ o konzervativizmu, onda valja posegnuti
za rječnikom i mogli bismo jednostavno reći da je konzervativan onaj tko se ne želi
pomaknuti naprijed. No je li jednostrano razmišljanje psihologinje napredno, ili baš
konzervativno jer ne vodi računa o pravima djeteta, nego samo o pravima žene. Ako
malo šire gledamo, onda ćemo uočiti da je najkonzervativniji đavao, jer se ne želi
otvoriti ljubavi, nego ustraje u svojem zlu. S toga vidika, svako ustrajanje u grješnosti
zapravo je konzervativizam, a kad se ide iz zla u gore, onda je to još gori konzervativizam
jer se čovjek zabetonira za svjetlo, slobodu, ljubav, darivanje, otvorenost itd. Oni
koji su u sebi otvorili te uzvišenosti, doista doživljavaju puninu radosti i slobode
djece Božje. Da opet spomenemo blaženu Majku Terezu ili blaženoga Alojzija Stepinca,
kako god to nekima može konzervativno izgledati.