Drugi dan skupa bivših Papinih studenata

U centru Mariapoli u Castel Gandolfu bivši studenti pape Benedikta XVI. već drugi dan raspravljaju o ispravnome tumačenju, to jest hermeneutici, II. vatikanskog sabora. Susret se održava iza zatvorenih vrata, a Sveti Otac također sudjeluje u raspravama. Skup će završiti sutra svečanom svetom misom koju će predvoditi papa Benedikt XVI.
Koje je ispravno tumačenje, pravi ključ za čitanje i primjenu II. vatikanskog sabora? Papa ističe kako nam odgovor na taj upit pomaže shvatiti zašto se II. vatikanski sabor s mukom primjenjivao u velikome dijelu Crkve. To ovisi – upozorio je Sveti Otac – o hermeneutici diskontinuiteta, prema kojoj ne bi trebalo slijediti tekstove Sabora nego njegov duh. Ali tako bi se iskrivila narav Sabora kao takvoga, jer bi ga se smatralo ustavotvornom skupštinom koja ukida stari a usvaja novi ustav. Ali ustavotvorna skupština – dodao je Papa – mora biti opunomoćena, opunomoćenik je narod i njegova potvrda. Saborski oci nisu imali nikakvu punomoć, nitko im je nikada nije dao niti je mogao dati jer od Gospodina dolazi crkveni ustav, a dan nam je kako bismo mogli postići život vječni; polazeći dakle iz te perspektive, kadri smo pojasniti vremeniti život kao i samo vrijeme – ustvrdio je Papa u govoru Rimskoj kuriji 22. prosinca 2005. godine.
Toj hermeneutici diskontinuiteta suprotstavlja se hermeneutika reforme, o kojoj je govorio papa Ivana XXIII. otvarajući II. vatikanski sabor. On je istaknuo kako Sabor želi prenijeti čisti i cjeloviti nauk bez ublaživanja ili iskrivljivanja, a da je dužnost saborskih otaca ne samo čuvati polog vjere nego ga također moraju produbiti i predstaviti tako da odgovori na potrebe našega doba. Stoga u kontinuitetu i diskontinuitetu – tvrdi Benedikt XVI. – možemo spoznati narav prave saborske reforme. U tome procesu obnove u kontinuitetu, već prije smo morali konkretnije naučiti da su odluke Crkve, koje se odnose na vremenite stvari, primjerice neki stvarni oblici liberalizma ili liberalnog tumačenja Svetoga Pisma, isto tako morale biti prolazne, jer su se odnosile na određene stvarnosti koje su po sebi promjenljive – istaknuo je Benedikt XVI. u spomenutom govoru Rimskoj kuriji.
Upravo stoga – smatra Sveti Otac – valja naučiti prepoznavati kako u tim odlukama „samo načela izražavaju trajni vidik“. Temeljne odluke dakle mogu ostati valjane, a oblici njihove primjene u novim kontekstima mogu se mijenjati. Primjerice, ako se vjerska sloboda smatra izrazom nesposobnosti čovjeka da nađe istinu i slijedom toga biva potvrda relativizma, onda se ona iz društvene i povijesne nužnosti neopravdano uzdiže na metafizičku razinu i tako ju se lišava njezina istinskog smisla, stoga ju ne može prihvatiti onaj tko vjeruje da čovjek nije kadar spoznati istinu Boga a vezan je, po naravi nutarnjega dostojanstva istine, uz tu spoznaju – ustvrdio je Papa govoreći članovima Rimske kurije.
U konačnici – istaknuo je Benedikt XVI. – korak koji je Sabor učinio prema modernome dobu, odnosi se na vječni problem odnosa između vjere i razuma. Sada treba taj dijalog razvijati s velikim umnim otvaranjem, ali i jasnim raspoznavanjem duhova što svijet s pravom očekuje od Crkve u ovome trenutku. Tako danas možemo sa zahvalnošću gledati na II. vatikanski sabor; ako ga čitamo i primjenjujemo s ispravnim tumačenjem, on može postati i sve više bivati velika snaga za uvijek potrebnu obnovu Crkve – zaključio je Sveti Otac u spomenutome govoru.