Na meetingu u Riminiju prikazan film o blaženom Popieluszku

Na meetingu u Riminuju u srijedu, 25. kolovoza, prikazan je film o poljskome blaženiku naslovljen „Popieluszko – ne može se ubiti nadu. Dvorana je bila prepuna, nije bilo mjesta ni za stajanje. Film pripovijeda herojstvo poljskog svećenika oca Jerzya Popieluszka, sada blaženog, istinskog svjedoka kulture i kršćanske vjere, kojeg su komunisti oteli i na okrutan način ubili. Na tiskovnoj konferenciji tijekom predstavljanja, redatelj filma Rafael Wieczynski, ispričao je kako je kao mladić 1984. godine zajedno s drugih 600 tisuća mladih sudjelovao na sprovodu oca Popieluszka. Već se tada pitao bi li mogao živjeti kao svećenik mučenik. Kada je pao Berlinski zid 1989. godine, Wieczynski je bio uvjeren da će se sve što se dogodilo s kršćanskom revolucijom koja je porazila komunizam odraziti na poljsku umjetnost, naročito na filmsku industriju. Tako je, kada je Ivan Pavao II. pozvao mlade da „uzmu širinu“ odlučio snimiti film o ocu Jerzyju.
Sa ženom je zajedno istraživao, intervjuirao, prikupljao fotografije i video zapise, želeći shvatiti do koje je mjere otac Popieluszko dao život ne samo za slobodu Poljske nego i za slobodu svakog čovjeka. Ipak je jedan upit ostao bez odgovora: Zašto se komunistički režim, premoćan i čvrst, osjetio ugrožen od jednoga svećenika kakav je bio otac Popieluszko, slaboga zdravlja, skromnih intelektualnih sposobnosti ali jednostavan i uzoran pastoralni djelatnik? Na to je pitanje pokušala odgovoriti Annalia Guglielmi, stručnjak za istočne zemlje, autorica brojnih povijesnih radova, suradnica Studijskog centra za istočnu Europu, koju je Poljska vlada i ministarstvo za kulturu odlikovalo viteškim križem za njezinu potporu oporbi totalitarizma i njezino širenje neovisne poljske kulture.
U knjizi „Popieluszko – ne može se ubiti nadu“, autorica je pojasnila kako je komunistički režim, ubijajući Popieluszka, želio prekinuti vjekovnu vezu između povijesti, kulture i katoličke vjere poljskog naroda. Podsjetila je kako poistovjećivanje Poljak-Katolik duboko zadire u povijest. Sveti Adalbert, prvi zaštitnik Poljske, bio je veliki prijatelj i savjetnik Boleslava I. Vrijednog, koji je svoje kraljevstvo stavio pod Papinu zaštitu, a umro je 977. godine mučeničkom smrću noseći evanđelje u istočnu Prusiju. Drugi veliki zaštitnik Poljske je sveti Stanislav, krakovski biskup, koji se usprotivio okrutnim metodama kralja Boleslava II. Hrabrog. Guglielmi tvrdi da se poljska povijest tijekom stoljeća okitila likovima pastira, propovjednika, odgajatelja koji su čuvali narodni i vjerski identitet, čak i onda kada je poljski teritorij bio podijeljen između pravoslavne Rusije, protestantske Prusije i Austrije. Prikazivanjem svetih misa za domovinu, otac Popieluszko se poistovjećivao s dugom tradicijom obnavljajući i potičući jedinstvo između naroda, kulture i katoličke vjere.
Na svetim misama za domovinu sudjelovali su umjetnici, pjesnici, glumci, pjevači i glazbenici; oni su svoje talente stavljali u službu liturgijskih funkcija. Tako je vjerska funkcija sve više bivala događaj u kojem su se obnavljale vjera, kultura i narodna tradicija. Povijest i poljska katolička kultura su se tako održavale na životu i odražavale u narodu. Sve više ljudi je iz cijele Poljske dolazilo u crkvu svetoga Stanislava Kostke u Varšavi, ne samo slušati propovijedi oca Jerzyja, nego i glazbu Chopina e Pendereckija, pjesme Norwida i Slowackoga, tradicionalne poljske pjesme i kazališne izvedbe najboljih poljskih umjetnika – smatra Guglielmi.
Vjera i kultura hranile su nadu, a u narodu su sve više potpirivale želju za slobodom. Jedan stih poljske himne glasi: „Poljska nije mrtva dok mi živimo“. To su bili razlozi što se komunistički režim osjećao ugroženim od misa za domovinu, koje je organizirao otac Popieluszko, a u tome se kontekstu – smatra Guglielmi – otac Popieluszko svrstava u četu poljskih svetaca i mučenika. Poput Maksimilijana Kolbea, koji je ponudio svoj život da u Auschwitzu spasi jednu židovsku obitelj, Popieluszko je pokazao kako se dobrom može pobijediti zlo. Poput svih kršćanskih mučenika, on je krvlju posvjedočio svoju ljubav, a žrtvovao je svoj život za obranu istine, pravde i mira – ustvrdila je Guglielmi govoreći o ocu Popieluszku.