Na Veliku Gospu Papa predvodio misu u župi u Castel Gandolfu

Kršćanstvo ne naviješta apstraktno spasenje duše u neodređenom zagrobnom životu, nego obećava vječnost, gdje ništa neće propasti od onoga što nam je najdraže, nego će zahvaljujući Božjoj ljubavi nastaviti živjeti – ustvrdio je Benedikt XVI. tijekom svečane svete mise u župi u Castel Gandolfu, pozvavši kršćane da već ovdje na zemlji izgrađuju novi neprolazni svijet.
Papa je u homiliji podsjetio na dogmu o Uznesenju, koju je prije 60 godina proglasio papa Pio XII. Marija je dakle naša prethodnica, a gdje su korijeni pobjede nad smrću, koja je u Mariji čudesno anticipirana – zapitao se Sveti Otac. Korijeni su u vjeri Nazaretske Djevice – ustvrdio je –, u pokoravanju volji Božjoj i posvemašnjem prepuštanju inicijativi i božanskom djelovanju... Vjera je, dakle, Marijina veličina, kako radosno tvrdi Elizabeta: „Marija je blagoslovljena među ženama“ ... jer na jedinstven način vjeruje i živi prvo od blaženstava, to jest vjeru – pojasnio je Benedikt XVI.
Marija, uznesena na nebo, nije daleko od nas – tvrdi sveti Otac pojašnjavajući što znači nebo. Svi smo danas jako svjesni kako izgovarajući riječ nebo ne mislimo na neko mjesto u svemiru. Mislimo na nešto puno veće što je teško opisati našim ograničenim ljudskim pojmovima. S izrazom nebo želimo potvrditi da nas Bog, koji nam je postao blizak, ne napušta u smrti ni nakon nje, nego da ima mjesta za nas i da nam daje vječnost. Benedikt XVI. je pojasnio tu stvarnost govoreći o pamćenju, utisnutom u naša srca, onih koje smo voljeli a koji su umrli. Jedan dio naših dragih živi u nama, ali je poput sjene jer je suđeno da prestane živjeti u našim srcima. Bog, naprotiv, nikada ne prolazi, a svi mi postojimo snagom njegove ljubavi, jer nas ljubi, jer smo bili u njegovu planu i jer nas je pozvao u život. Postojimo u mislima i ljubavi Božjoj, s cijelom svojom stvarnošću, ne samo u svojoj sjeni – ustvrdio je Papa.
U Bogu smo čuvani..., u njegovoj stvoriteljskoj ljubavi, i cijelim našim životom uvedeni smo u vječnost, s cijelim našim bitkom. Njegova ljubav pobjeđuje smrt i daje nam vječnost, a upravo tu ljubav nazivamo nebom. Bog je toliko velik da ima mjesta i za nas. Isus je pravi Bog i pravi čovjek – nastavio je Papa –, da čovjek i Bog mogu postojati i vječno živjeti jedan pokraj drugoga velika je milost za sve nas. To znači da od nas neće nastaviti živjeti samo onaj dio koji je takoreći iz nas istrgnut, dok drugi dijelovi propadaju; to znači da Bog poznaje i ljubi čitava čovjeka, ono što jesmo – pojasnio je Benedikt XVI.
Bog prihvaća u svoju vječnost to što sada raste i biva u našem životu, prožetom ljubavlju i patnjom, nadom, radosti i žalošću. Bog uzima cijelog čovjeka, čitavi ljudski život, u Sebi ga pročišćava i prima u vječnost. Dragi prijatelji, mislim da nas ova istina mora ispuniti velikom radošću. Kršćanstvo ne naviješta samo nekakvo spasenje duše u neodređenome 'negdje', gdje bi sve ono što je nam je dragocjeno i milo bilo izbrisano, nego obećava život vječni, život svijeta koji će doći: ništa od onoga što nam je dragocjeno i milo neće propasti, nego će se u Bogu ispuniti puninom – ustvrdio je Papa.
Kršćanstvo ulijeva čvrstu nadu u svijetlu budućnost – istaknuo je Benedikt XVI. –, a mi smo pozvani, baš kao kršćani, da već na zemlji gradimo novi svijet, da radimo kako bi jednoga dana postao Božji svijet, koji će nadmašiti sve ono što mi možemo izgraditi. U Mariji uznesenoj na nebo, koja u potpunosti sudjeluje u Sinovu uskrsnuću, divimo se ostvarenju ljudskoga stvorenja sukladnim s Božjim svijetom. Papa je zaključio homiliju zazivom: Molimo Gospodina da nam udijeli milost shvatiti koliko je dragocjen u Njegovim očima cijeli naš život; da učvrsti našu vjeru u život vječni; da postanemo ljudi nade, koji se trse graditi svijet otvoren Bogu, da postanemo ljudi puni radosti koji znaju u tegobama svakodnevnog života zamijetiti ljepotu budućega svijeta i koji u toj sigurnosti žive, vjeruju i nadaju se – zaključio je Benedikt XVI.