Film o Gospi Guadalupskoj u Hrvatskoj

Godine 2002. Vatikan je proglasio svetim Indiosa Juana Diega kojemu se u Meksiku prije pet stoljeća ukazala Majka Božja. Taj čudesni događaj, koji se prema pisanim dokumentima dogodio četrdesetak godina nakon Kolumbova otkrića Amerike, obilježio je i odlučno utjecao na evangelizaciju Meksika i čitave Latinske Amerike.
Otkriće Amerike po Kristoforu Kolumbu godine 1492. značilo je potpuni preokret svjetovne povijesti Meksika i Amerike, a ukazanje Gospe na Tepeyacu 12. prosinca 1531. obilježilo je i drugačije usmjerilo njihovu religioznu povijest. Kolumbovo otkriće označilo je susret Amerike i Europe, a pojava Gospe Guadalupske susret s Bogom biblijske Objave u kojem je Gospa odigrala presudnu ulogu.
Do otkrića Amerike došlo je tako što je Kolumbo, uz pomoć španjolskog kraljevskog dvora, tražio kraći put do Indije – pretpostavljajući prema najnovijim tadašnjim otkrićima da je Zemlja okrugla. Zanimljivo je da je otoku na koji je najprije stigao u Americi nadjenuo ime u čast Krista Spasitelja - SAN SALVADOR. Otkriće novog kontinenta i novih rasa ljudi donijelo je mnoštvo novih pitanja na filozofskom, antropološkom, teološkom, kulturnom, ekonomskom području – na povijesti spasenja – dometa otkupljenja.
Gledanje Indiosa na pad aztečkog carstva izraženo je na trgu Triju Kultura kraj crkve svetog Jakova napisom na ploči: „Dana 13. kolovoza 1521. Tlatelolco pade u vlast Cortésa. To nije bio ni trijumf ni poraz, nego je to bilo bolno rađanje meksičkog naroda, što je današnji Meksiko.“ Zaista, religijsko gledanje Azteka na njihovu povijest! Makar je Kolumbo krenuo na put kao znanstvenik – istražitelj i iskreni duboki vjernik – njegovo otkriće je dobilo druge smjernice – posebno na vjerskom i ekonomskom području… Susret Europljana s ljudskim žrtvama koje su se dnevno prinosile poganskim božanstvima izazvao je posebnu odurnost prema tim žrtvama i revnost za čast Boga i bogoslužja i spas čovjeka, što se očitovalo u rušenju poganskih hramova i njihovih božanstava. A ljudska pohlepa za bogatstvom i gospodarenjem stvorila je porobljeni i izrabljivani narod Indiosa. Nije čudno da su Indiosi tek u malom broju prihvaćali uzvišenu i oslobađajuću kršćansku vjeru – jer su misionari pratili Europljane, osvajače i porobljivače.
Deset godina nakon španjolskih osvajanja teško je bilo pomiriti zavađeno. Bilo se bojati teškog sukoba i krvoprolića. I eto, protagonist Guadalupskog događaja Juan Diego, jedan od malog broja obraćenika, žurio se 9. prosinca godine 1531. rano ujutro iz svoga sela u glavni Grad, u crkvu Santiaga, i prolazio pokraj brdašca Tepeyac kad li je začuo divan pjev ptica i umiljati ženski glas koji ga poziva: Juanito, Juan Dieguito! Uputio se prema vrhuncu brda i u sjajnom oblaku ugledao Gospođu čudesne ljepote koja mu se obratila na njegovom jeziku: „Juanito, sinčiću moj! Ne boj se, nisam li ovdje ja – tvoja majka? Ja sam Neokaljana, vazda Djevica Marija, Majka pravoga Boga, Gospodara neba i zemlje. Idi biskupu i kaži mu kako želim da ovdje sagradi kućicu za mene i moga Sina, gdje ću svim ljudima darivati svoju ljubav, čuti njihove vapaje i iscijeliti sve njihove boli!“
Razumljivo, biskup Juan Zuma'rraga nije odmah povjerovao u ta kazivanja Juana Diega. Pri drugoj zamolbi Gospe preko Juana Diega zatražio je od Gospe ZNAK da je zaista Ona koja ga šalje. Pri trećem susretu s biskupom, 12. prosinca, donio je znak Gospin – RUŽE, koje su pale na tlo, a na njegovu plaštu-tilmi pojavio se Gospin Lik. Kad je pred biskupom otvorio tilmu s divnim kastiljskim ružama kao znakom Gospe, ruže su pale na tlo a na tilmi se pokazala čudesna slika nebeske Djevice. Biskup je odmah potom dao sagraditi crkvicu na brdu Tepeyac. Biskup se bacio na koljena, zatražio od Gospe oproštenje i kroz 14 dana već je bila sagrađena kapela Gospi u čast i u nju u procesiji prenio tilmu s Gospinim čudesnim Likom. Bila je to zajednička svečanost – Indiosa i Španjolaca – jer su Španjolci shvatili i protumačili aztečki izričaj Gospinog imena kao GOSPA GUADALUPSKA. Bilo je to prvo i temeljno sociološko Gospino čudo.
Prvi dojam Indiosa pred Slikom Gospe Guadalupske jest da se Ona ukazala kao Indijanka po stasu, držanju i da je govorila njihovim, nahuatl jezikom. Njezin lik im je bio lako dostupan i shvatljiv. Ukazala se na slikovit, njima razumljiv način. Gospina slika očituje i Božju prisutnost – time što je lik Gospe okružen suncem i oblakom. Indijanci su na slici Gospe odmah očitali više važnih poruka. Prepoznali su je kao jednu od svojih žena - kao Morenitu, tamnoputu. – i njezino ponizno držanje moliteljice. Uočili su na Gospinu liku da Ona u svojoj utrobi nosi Dijete. Na Gospinoj slici vidimo pod Gospinim nogama Anđela, koji je ujedno simbol aztečkog božanstva Quetzalcoatla i Juana Diega. No, sada se Quetzalcoatlu ne prinose žrtve, nego je on u poniznoj službi Gospe. To je veoma važna objava za Indiose - njihova božanstva su sada u službi Gospe.
Tilma odnosno plašt Juana Diega na kojoj se čudesno pojavila slika Djevice Guadalupske duga je 168 cm, široka 130 cm; sastavljena je od dva komada. Slika Djevice je u sredini plašta, i blago je naklonjena na desnu stranu. Indiosi su već od početka uočili, a oko god.1660. i kasnije znanstveno utvrdili da ovakvo platno-tilma ne može izdržati pod atmosferskim nepogodama, kakve su u gradu Meksiku, - tako dugo kako je to slučaj s tilmom Juana Diega. Tilma, ovakve vrste, redovito traje najviše 30-40 godina, kao i to da kapi otopine dušične kiseline ne uništavaju to platno. Umjetnici su otkrili – na Gospinoj slici – da podloga platna nije preparirana za slikanje i nema znakova poteza kistom na platnu.
A ispitivanja infracrvenim zrakama, koje različito odražavaju ili upijaju zrake svjetlosti prema vrsti materijala i pigmenta boja, - potvrđuju autentičnost slike. Najmodernija analiza nîti slike otkrivaju da na liku Gospe nema traga naših redovitih boja biljnog, životinjskog ili mineralnog podrijetla. Već ti podaci upućuju na to da je slika Gospe nastala bez ljudskog sudjelovanja, to jest da je Aheropita! Isti izraz se već od prvih vjekova primjenjivao i Isusovoj slici na Torinskom platnu. Posebnu pažnju znanstvenika privukle su slike različitih osoba u Gospinim očima. Najmodernijim proučavanjem slika u očima Gospe s aparatima koji povećavaju i do 2500 puta – otkrilo se da u Gospinim očima ima 13 različitih osoba, među kojima ima bijelaca, Indiosa, i u sredini oka čitava Indioska obitelj. Otkriven je također u Gospinim očima i fenomen Purkínje –Sansón.
Proučavanjem zvijezda na Gospinu Plaštu u suradnji s meksičkim astronomskim Opservatorijem Laplace otkrilo se da zviježđa na plaštu odgovaraju zviježđima na nebeskom svodu na nebu Grada Meksika. Zviježđa su grupirana kao u stvarnosti, u nešto «komprimiranom» obliku. Gospa je dakle obučena u kraljevski plašt zvijezdâ, to jest Neba. Slika ne samo da sadrži sliku Neba, nego također sadrži i sliku Meksičke zemlje. Naime, na Gospinoj haljini se nalaze cvjetovi koji Indisoima simboliziraju planine. Ti cvjetovi se rađaju iz Plašta, to jest iz Neba. Ako promatramo sliku kao geografsku kartu Meksičke Republike u omjeru jedan prema milijun - ti planinski vrhunci točno odgovaraju glavnim meksičkim vulkanima na području od grada Vera Cruz do Guadalajare. Dakle, Gospin lik sadrži i geografiju Meksičke zemlje. Gospa se tako očituje kao Kraljica Neba i Zemlje.
Sveti Otac Ivan Pavao II. ističe važnost Guadalupske poruke koju nam je prenio sv. Juan Diego i potvrđuje savršenu evangelizaciju koja nam je darovana po Našoj Majci, Mariji Guadalupskoj. Po njegovim riječima ukazanje Marije Indiosu Juanu Diegu imalo je odlučnu ulogu u evangelizaciji i taj utjecaj nadilazi granice Meksika i širi se na čitavi kontinent. Sv. Juan Diego nastavlja naviještati taj veliki Guadalupski događaj, veliku poruku mira, jedinstva i ljubavi što se nastavlja prenašajući po svakome od nas i tako obraća našu ljudsku povijest u divnu povijest spasenja. Prema meksičkom znanstveniku mons. Dr. Jose' Luisu Guerrero najvažnije pak u Gospinim ukazanjima jest stvarnost koju Sveti Otac zove inkulturacija. Kako je moguće da se dvije kulture apsolutno različite, bez da se suprotstavljaju podvrgnu jedna drugoj? Bog je mogao to učiniti po pobožnosti Marijinoj, a to je najpotresnije, najočitije i najvažnije – pomirenje između Meksikanaca i Europljana. Fizička čudesa su za Meksikance važna, ali drugotna.
Ona je dala Meksiku i svijetu sliku koja ruši poganstvo i naviješta evanđelje. Oni su se klanjali Suncu, a Juan Diego pokazuje na sliku i kaže: – Sunce je Njoj ukras. Ona je odjevena suncem. Klanjali su se Mjesecu. Mjesec je pod njezinim nogama. Dakle, nije on božanstvo. Klanjali su se zvijezdama. Zvijezde su ukras na Njezinom kraljevskom plaštu. Ona nije Bog jer je ona prignula glavu i sklopila ruke. Ona se klanja Višem biću. Ona je ambasador Božji, službenica Božja, glasnica Božja, Majka Božja - i naša Majka. Gospina Slika postaje kodeks za Azteke. Gospin Lik na tilmi Juana Diega - slikovita je poruka, pravi i istinski «roj simbola» kao i druge slike u njihovim kodeksima. Gospina Slika je pravi kodeks za Azteke. Ona je Kodeks evanđelja. Oni u Gospinoj slici čitaju poruku Božju, poruku spasenja.
U praskozorje čovječanstva Gospodin je obećao Ženu koja će zgaziti glavu Sotoni, koja će roditi Spasitelja, iz kojeg će teći rijeke Vode života, Života vječnoga. Na Kalvariji Gospodin ostvaruje obećanje dano u zoru čovječanstva i dariva nam Mariju Ivanu za majku. I u Guadalupi vidimo kako Gospa dolazi i ostvaruje obećanje dano po Spasitelju na Kalvariji i obraća se Ivanu, Juanu Diegitu: Nisam li ja Majka tvoja, što si zabrinut, što si žalostan? Eto, rijeke milosrđa, rijeke života trajno teku po Mariji, po Spasitelju. Blagoslovi nas, Marijo Majko, Gospo Guadalupska. Blagoslovi Meksiko i našu Hrvatsku. Blagoslovi našu djecu, našu mladost, naše obitelji. Hvala Ti, Majko Života – Života Vječnoga, žive vode koja teče u Život vječni!
Gospa Guadalupska se ukazala odmah u početku evangelizacije Latinske Amerike. Mi smo danas u novoj evangelizaciji. Dakle, Ona je Djevica misionarka, Djevica od Pohođenja koja donosi Isusa. Ona je prvi misionar. Ona je doista misionarka u Guadalupi i po svem svijetu leti kao Majka i Misionarka!