Uz svetkovinu Marijina Uznesenja razmišlja otac Anto Lozuk
  

Svetkovina Marijina Uznesenja jest najstarija i ujedno najmlađa Gospina svetkovina. Sv. Epifanije, biskup Salamine, g. 377. u jednom pismu piše: „Nisam našao da je igdje zapisano kako je Marija umrla ili pokopana... U Lukinu Evanđelju piše (2,35) da je možda umrla mučeničkom smrću, a Ivan u Otkrivenju (12,14) veli da je živa uznesena na nebo... To se zaista moglo ispuniti jer se ništa ne da usporediti s njezinom svetošću...“ Crkveni oci već od najranijih vremena naučavaju istinu o Marijinu uznesenju, a kršćani u tu istinu vjeruju i slave blagdan. No, Crkva se nije žurila s proglašenjem dogme. Dogma o uznesenju BDM na nebo proglašena je tek 1. studenog 1950.
Istina o Mariji i njezinoj ulozi u povijesti spasenja probijala se vrlo polagano i u samoj Božjoj objavi. Najstariji tekst NZ-a, koji govori o Mariji, jest Gal 4,4-5. Pavao govori o Ženi od koje se rodio Isus. Ne spominje joj ni imena. Najstariji evanđeoski tekst, Mk 6,3 objavljuje njezino ime: Isus je sin Marijin. A onda, u prva dva poglavlja Matejeva i Lukina Evanđelja, istina o Mariji dolazi na vidjelo u svoj raskoši. Luka među sinopticima nastupa kao glavni objavitelj istine o Isusovoj Majci. Upoznaje nas prvo sa skromnom Djevicom iz Nazareta koja se zove Marija, opisuje čudesno navještenje, djevičansko rođenje, a onda i tešku ulogu i visoko dostojanstvo Spasiteljeve Majke. Na prvim stranicama Djela apostolskih (1,14) najavljuje također neslućene visine i dubine Marijine uloge, uloge koju će konačno u svojim spisima do kraja rasvijetliti apostol Ivan.
Na svadbi u Kani Galilejskoj (Iv 2,1-10) Marija nastupa kao brižna Zagovornica i odlučna Odvjetnica onih koji se nalaze u nevolji; na Golgoti, ispod križa svoga Sina službeno je predstavljena kao nova Eva, Majka novog čovječanstva (Iv 19,25-27). Ivan zaključuje svoj govor o Mariji veličanstvenom vizijom Žene obučene u Sunce, kojoj je mjesec pod nogama, a oko glave kruna od dvanaest zvijezda (Otkr 12,1-6). Ivan govori apokaliptičkim govorom. Ovaj govor i ove slike razumiju oni koji ga trebaju razumjeti, a drugima je čudan i nerazumljiv. Slika Sunca predstavlja Gospodina Isusa, mjesec jest odsjaj Njegova sjaja, a zvijezde malene iskre koje također izviru iz Njegova sjaja. Slika žene obučene u Sunce-Krista i okružene odbljescima Njegova sjaja jest slika idealnog, najljepšeg ostvarenja ljudske sudbine. To je u prvom redu slika Marijinog uzvišenog nebeskog lika. No, budući da tu Ženu neprestano napada i progoni Zmaj, ova slika predstavlja također i Crkvu, njezinu djecu i sudbinu njezine djece na zemlji.
Marijin put jest put jedne siromašne, skromne žene, ponizne službenice, krotke i čiste Djevice, ljubazne i milosrdne Majke. Često puta kroz svoj život ona je bila izložena ljutim ugrizima Zmaja. No, nikada se nije pokolebala. Njezino predanje Bogu i Njegovim planovima uvijek je bilo savršeno. Zato je i dosegla najvišu točku stvorenoga... Neka nas Ona vodi svojim putem, putem čvrstog pouzdanja i radosnog predanja. Neka nas sve, a osobito mlade, čuva od ugriza Zmaja. Neka i naše glave ukrasi zvijezdama svoga Sina. A kada stignemo do kraja svoga zemaljskog puta, neka i svakoga od nas konačno zaogrne Kristom-Suncem.