Uz liturgijska čitanja 18. nedjelje kroz godinu razmišlja otac Anto Lozuk

Kada se proširi glas da je negdje rasprodaja, odmah se tu stvaraju repovi, ljudi kupuju i što im treba i što im ne treba. A kada se roba badava dijeli (kao u ratno doba), svijet nagrne sa svih strana, nastaje guranje, svađa, otimanje... Što se to budi u ljudima kada čuju da je neka skupa roba postala najednom jeftina ili da se (bez obzira je li skupa ili jeftina) sada dijeli badava? Što se budi? Budi se glad i žeđ za posjedovanjem. Nama u krvi leži težnja: zgrtati što više, imati što više. Već dijete, kada ga pitate koje će zanimanje odabrati, odgovara: ono gdje se dobro zarađuje. A odrasli se ogorčeno bore, da zarade što više. Nije rijedak slučaj da u toj borbi posežu i za vrlo prljavim sredstvima. Mnogi kupuju lutriju, ispunjaju sportsku prognozu, sudjeluju u raznim igrama, koriste svaku prigodu da se preko noći obogate. A onoga kome se to dogodi smatraju najvećim sretnikom.
U zemljama bogatog Zapada često puta se ponavlja izreka: Novac ne čini sretnim, ali čovjeka umiruje. No, time što se često ponavlja, ova izreka ne postaje istinita. Novac ne donosi mir. Istina je da čovjeka teško uznemirava novac kojega nema, ali ga (možda) još više uznemirava novac kojega ima. Novac je također uzrok mnogome zlu. No, novac je ipak potreban. Siromaštvo nije idealno stanje. Ono sigurno spada u stanja koja ponižavaju čovjeka. Posjedovanje i novac po sebi nisu zli, dapače, korisni su sve dok služe čovjeku. No, kada mu zagospodare, pretvaraju se u veliko zlo. Iz posjeda i novca tada prostruji neka neshvatljiva snaga, koja prekriva tamnom, neprozirnom koprenom i čovjekove težnje, i čovjekove moći, i čovjekov duh. I čovjek tada postaje i gluh, i slijep za temeljne vrednote života, i potpuno nesposoban da ih shvati i da ih prihvati. Prema Bogu se zatvara, a prema ljudima postaje arogantan, tvrd, nemilosrdan.
Isus u svome Evanđelju često govori o novcu. Od 37 usporedaba ništa manje nego 13 govori o novcu i posjedovanju. Čudnovato zvuči, ali o novcu i posjedovanju govori češće nego o molitvi i vječnom životu. U današnjem Evanđelju govori o bogatom čovjeku koji proširuje žitnice da bi sačuvao i povećao svoje bogatstvo. Kad je mislio da konačno može uživati u stečenome, Bog mu poručuje: „Luđače, još ove noći zahtijevat ću od tebe natrag život!“
Isus danas, dakle, ozbiljno upozorava: Vodi računa o tome što je u životu važno, a što je sporedno. Novac i posjed uz najbolju volju ne možeš ponijeti na drugi svijet. Ti trebaš biti gospodar svoga novca i svoga posjeda (a ne oni tebi). Iskoristi ih na pravi način, da stekneš ono što će i nakon smrti biti tvoje!