Liturgijski spomen svetoga Ignacija Lojolskog

Gospodine, daj mi svoju ljubav i svoju milost i to mi je dosta – tako je pisao sveti Ignacije Lojolski, čiji liturgijski spomen Crkva danas slavi. Ignacije je rođen 1491. godine u Loyoli, u Baskiji. Nakon ranjavanja 1521. godine, posvetio se čitanju knjige o Isusovu životu i životu svetaca. Nošen ljubavlju da slijedi Krista, 1523. godine napisao je „Duhovne vježbe“, potom je utemeljio Družbu Isusovu, koju je papa Pavao III. odobrio 1540. godine. Na današnji je dan 1556. godine preminuo u Rimu. Osvrnuvši se na bit ignacijevske duhovnosti u razgovoru za našu radio postaju otac Lorenzo Gilardi, ravnatelj kuće za duhovne vježbe nedaleko Torina, rekao je kako je ignacijevska duhovnost traženje volje Božje: upoznati i prihvatiti to što Bog od nas traži. Ignacijevska duhovnost razvija u osobi kontemplativnu težnju da se Božja volja živi u djelima: kontemplacija u akciji – kazao je otac Gilardi.
Na upit o današnjoj ulozi Ignacijevih duhovnih vježbi, rekao je kako je sveti Ignacije učinio veliku uslugu čitavoj Crkvi, duhovne su vježbe za cijeli puk Božji. Kroz duhovne vježbe upoznajemo Boga, one su također pedagogija duhovnoga iskustva, pedagogija traženja Božje volje i osobne molitve. Danas su također jako važne i korisne, naročito za europsku sekulariziranu sredinu. No, dobro znamo da se pod plaštem sekularizacije krije želja za nadnaravnim – primijetio je otac Gilardi.
Na upit što možemo naučiti iz Ignacijevog misionarskog iskustva, rekao je kako je ono bilo srce misionarskog djelovanja Družbe Isusove. Ignacije je otkrio potrebu, hitnost, prijeke potrebe Crkve svoga vremena, a isusovce poslao tamo gdje su bili najpotrebniji. On je dakle prihvatio Božje nadahnuće, shvatio potrebe i zatim slao misionare. U Indiju je poslao svetoga Franju Ksaverskoga, a to je zaista bio karizmatični trenutak – rekao je otac Gilardi.
Govoreći o izazovima s kojima se danas sučeljavaju isusovci, rekao je kako se nakon pet stoljeća sve promijenilo: promijenila se Crkva, društvo, a znanost je napravila divovske korake. No, unatoč tim promjenama, ostaje temeljno nadahnuće Družbe Isusove, uvijek aktualno i korisno. Družba Isusova je misionarski red, ustanovljena je da pomogne osobe u njihovu odnosu s Bogom. Ta je karizma uvijek valjana u Družbi: pomoći dušama da rastu u vjeri, privoditi ih Bogu, skrbiti za njihov cjeloviti razvoj, duhovni i materijalni, stoga su osnivani kolegiji. Sveti Ignacije je promatrao osobu u njezinoj cjelovitosti, duhovnu i materijalnu stranu osobe. U tome je karizma Družbe: brinuti se za cjeloviti razvoj osobe i usmjeravati je prema Bogu – zaključio je otac Gilardi.