Riječi koje je Sveti Otac izgovorio u nagovoru prije molitve Anđeo Gospodnji potiču
da se razdoblje odmora u prvome redu posveti slušanju riječi Božje. Govoreći o Isusovu
posjetu Martinoj i Marijinoj kući, Sveti je Otac primijetio kako je evanđeoski ulomak
veoma prikladan za ljetno razdoblje. Marta je zaokupljena kućnim polovima, a Marija,
očarana Isusovom nazočnošću, pobožno je slušala Gospodinove riječi. Marija nas podsjeća
– rekao je Papa – da je čovjeku prije svega potreban Bog. Osvrnuvši se na Papino
razmišljanje u razgovoru za našu radio postaju nadbiskup Bruno Forte, jedan od najpoznatijih
talijanskih teologa, rekao je kako nam Sveto Pismo govori o subotnjem Božjem odmoru,
nakon šest dana stvaranja Bog se sedmi dan odmarao. Po Božjem uzoru i mi se moramo
sedmi dan odmarati. Prema biblijsko-hebrejskoj tradiciji, odmor nije nerad nego je
ispunjen drugačijom radinošću. Polazeći od te tradicije, kršćanska teologija shvaća
vrijeme odmora kao razdoblje drugačijeg rada koji zaokuplja srce, otvara ga istinitijim
dimenzijama i ljepotama, upućuje ga na slušanje i ljepotu susreta s Bogom – ustvrdio
je nadbiskup Forte. Na upit što Marta i Marija predstavljaju u kršćanskome životu,
rekao je kako se Marija smatrala Isusovom učenicom, a Isus ju je kao takvu i prihvaćao.
To je veoma važna činjenica jer nam govori da Isus, s gledišta dostojanstva, nije
razlikovao muškarca od žene. U tome se dakle krije važna poruka o dostojanstvu žene,
osim toga, Marija za razliku od Marte usredotočuje svu pozornost na Isusovu osobu.
Poruka je jasna: ne treba zanemariti skrb za potrebe drugoga, ali osoba drugoga mora
biti u središtu pozornosti. Uvjeren sam da odmor treba posvetiti otkrivanju središnjosti
osobâ s kojima živimo, odnosu prema osobi, besplatnosti slušanja i dara – ustvrdio
je nadbiskup Forte. Na primjedbu kako je Benedikt XVI. ustvrdio da je evanđeoski
ulomak u suglasju s vremenom odmora, rekao je kako se čovjek zaista ostvaruje ako
se ne udaljuje od Boga, ako se njegovo srce ispunja Božjom prisutnošću. Istinski odmor
je ispunjavanje Božjom prisutnošću i radovanje slušajući Božju riječ koja kida duševne
uzlove a daje svjetlost i mir da se čovjek ostvari stavljajući svoj život na raspolaganje
drugima – zaključio je nadbiskup Forte.