Nadbiskup Caracasa, kardinal Jorge Urosa uzvratio na optužbe venezuelskoga predsjednika
Chaveza
Nadbiskup Caracasa u Venezueli, kardinal Jorge Urosa, uzvratio je na optužbe venezuelskoga
predsjednika Chaveza, koji je 5. srpnja nazvao nadbiskupa političkim protivnikom Bolivarove
revolucije. Koristeći priliku da upozori na opasnost koja prijeti zemlji, kardinal,
kojeg su podržali crkveni ljudi i civilno društvo, tvrdi da je bio nepravedno napadnut
samo zato jer je govorio po savjesti. Kardinal je u više navrata upozorio na tešku
krizu koja pogađa zemlju, imajući u vidiku društveno ozračje i vladine metode, stoga
se sukobio s Predsjednikom koji, umjesto da promisli o činjenicama i promijeni svoje
ponašanje, vrijeđa i diskvalificira osobe koje legitimno koriste pravo na kritiku.
Protivno Ustavu – dodaje kardinal - Predsjednik i vlada žele državu privesti na
put marksističkog socijalizma. To je put koji vodi, u konačnici, suprotno narodnoj
volji očitovanoj na referendumu 2007. godine koji je odbacio centralistički i socijalistički
prijedlog, u diktaturu koja neće biti čak ni proleterska nego vladarova. Riječ je
o nezakonitome ponašanju, čiji je cilj – ističe nadbiskup – ograničiti „ljudska, građanska
i politička prava Venezuelaca. Među nedavnim mjerama koje jako zabrinjavaju za budućnost
slobode u Venezueli, nadbiskup spominje povećani nadzor uvoza, raspodjele i prodaje
prehrambenih proizvoda s ciljem da o vladi ovisi čak i pravo na hranu, a to je prema
nadbiskupovu mišljenju pravi „atentat na prehrambeni suverenitet države“. U međuvremenu
je, dok vlada zanemaruje žurne probleme poput sigurnosti, zdravstva, infrastruktura
i javnoga prometa, kardinal Urosa odgovorio na neke predsjednikove izjave podsjećajući
kako je imenovanje biskupa „isključiva nadležnost Svetoga Oca, te da ta mogućnost
nije u rukama političara. Kardinal stoga podsjeća da biskupi ne žele političku vlast
niti žele biti politički djelatnici. Biskupi brane svoje pravo da se mogu očitovati
o svemu što se odnosi na život i budućnost venezuelskog naroda u svrhu zajedničkog
dobra i mogućnosti za svakoga „bez isključivanja, nepravdi i nesnošljivosti“. Zaključujući
kardinal napominje da je „s društvenoga gledišta naša ruka uvijek dignuta u korist
dijaloga i susreta“.