Papina kateheza na općoj audijenciji - 7. srpnja 2010. godine

Papa Benedikt XVI. je u svojoj katehezi na današnjoj općoj audijenciji govorio o blaženom Ivanu Duns Skotu i istaknuo njegov pogled na utjelovljenje. Draga braćo i sestre, ovoga jutra – nakon nekoliko kateheza o raznim velikim teolozima – želim vam predstaviti još jedan važni lik u povijesti teologije: riječ je o blaženom Ivanu Duns Skotu, koji je živio krajem 13. stoljeća. Stari natpis na njegovu grobu sažima zemljopisne koordinate njegova životopisa: "Engleska ga je prigrlila; Francuska obrazovala; njemački grad Köln čuva njegove ostatke; u Škotskoj se rodio". Ne možemo zanemariti te informacije, također zato jer posjedujemo vrlo malo podataka o životu Duns Skota. Rođen je vjerojatno 1266. godine u nekom selu, koje se zvalo upravo Duns, u blizini Edinburgha. Privučen karizmom svetog Franje Asiškog, stupio je u obitelj Manje braće a 1291. godine zaređen je za svećenika. Zbog svojega briljantnog uma i sklonosti misaonom radu – u tradiciji je zbog te umnosti stekao naslov doctor subtilis, "oštroumni naučitelj", kazao je Sveti Otac.
Duns Skot je poslan studirati filozofiju i teologiju na glasovitim sveučilištima u Oxfordu i Parizu. Završivši s uspjehom obrazovanje, posvetio se predavanju teologije na sveučilištima u Oxfordu i Cambridgeu, a zatim u Parizu, započevši komentirati, kao i svi učitelji toga doba, "Sentence" Petra Lombardskog. Glavna djela Duns Skota predstavljaju upravo zreli plod tih predavanja i naslovljena su prema mjestima u kojima je predavao: Opus Oxoniense, Reportatio Cambrigensis, Reportata Parisiensia. Iz Pariza je Duns Skot otišao kada se, nakon što je izbio ozbiljni sukob između kralja Filipa IV. Lijepog i pape Bonifacija VIII., radije odlučio na dragovoljni izgon no potpisati dokument protiv Vrhovnog svećenika, što je kralj naložio svim redovnicima. Tako je – iz ljubavi prema Petrovoj Stolici –, zajedno s franjevcima, napustio zemlju, nastavio je nadalje Papa.
Draga braćo i sestre, ta nas činjenica poziva prisjetiti se koliko su puta, u povijesti Crkve, vjernici naišli na protivljenje i podnijeli čak i progone zbog svoje vjere i svoje vjernosti i privrženosti Kristu, Crkvi i papi. Svi s divljenjem gledamo na te kršćane, koji nas uče čuvati kao dragocjeno dobro vjeru u Krista i zajedništvo s Petrovim nasljednikom i, tako, sa općom Crkvom. No, odnosi između francuskog kralja i nasljednika Bonifacija VIII. ubrzo su postali prijateljski te se 1305. Duns Skot mogao vratiti u Pariz da ondje predaje teologiju s naslovom Magister regens, danas bi se reklo redovni profesor. Kasnije su ga poglavari poslali u Köln da ondje predaje n Franjevačkom teološkom studiju, ali je umro 8. studenoga 1308., sa svega 43 godine, ostavivši, međutim, iza sebe veliki broj djelâ. Zbog glasa svetosti kojeg je uživao, njegovo se štovanje veoma brzo proširilo u Franjevačkom redu i sluga Božji Ivan Pavao II. svečano ga je proglasio blaženim 20. ožujka 1993., opisavši ga kao "pjesnika Utjelovljene Riječi i branitelja Bezgrešnog začeća". U tome je izrazu sažet veliki doprinos koji je Duns Skot dao povijesti teologije, ustvrdio je Benedikt XVI.
Prije svega, razmišljao je o otajstvu utjelovljenja i, za razliku od mnogih kršćanskih mislilaca toga doba, bio je mišljenja da bi se Božji Sin utjelovio i da čovjek nije sagriješio. U "Reportata Parisiensa" tvrdi: "Bilo bi nerazumno smatrati da bi se Bog odrekao toga djela da Adam nije sagriješio! Ja tvrdim dakle da pad nije uzrok Kristova predodređenja i da bi – čak i da nije došlo do pada, ni anđela ni čovjeka – u toj pretpostavci Krist bio predodređen na isti način" (Reportata Parisiensia, in III Sent., d. 7, 4). Ta se misao, možda pomalo iznenađujuće, rodila zato što je za Duns Skota utjelovljenje Sina Božjega, koje je Bog Otac u svojem naumu ljubavi planirao još od vječnosti, ispunjenje djela stvaranja i omogućuje svakom stvorenju da, u Kristu i po Kristu, bude ispunjeno milošću i da daje hvalu i slavu Bogu u vječnosti. Duns Skot, iako svjestan da nas je, u stvarnosti, zbog istočnoga grijeha, Krist otkupio svojom mukom, smrću i uskrsnućem, tvrdi da je utjelovljenje najveće i najljepše djelo u čitavoj povijesti spasenja i da ono nije uvjetovano nikakvim kontingentnim događajem, već je prvobitna Božja ideja da na kraju ujedini čitavi stvoreni svijet sa sobom u Sinovoj osobi i tijelu, naglasio je Sveti Otac.
Kao vjerni učenik svetog Franje, Duns Skot je volio razmatrati i propovijedati otajstvo Kristove spasenjske muke, taj izraz beskrajne ljubavi Boga, koji s velikom darežljivošću širi izvan sebe zrake svoje dobrote i ljubavi. Ta se ljubav ne objavljuje samo na Kalvariji, već također u Presvetoj euharistiji, prema kojoj je Duns Skot iskazivao silnu pobožnost i koju je smatrao sakramentom stvarne Isusove prisutnosti i sakramentom jedinstva i zajedništva koji nas navodi da se uzajamno ljubimo i da ljubimo Boga kao najviše zajedničko dobro. U vezi s tim želim ponovno istaknuti činjenicu, koja mi se čini važnom. Istaknuti teolozi, kao što je to Duns Skot po pitanju učenja o bezgrešnom začeću, obogatili su svojim osebujnim misaonim doprinosom ono što je Božji narod spontano vjerovao o Blaženoj Djevici i to očitovao u pobožnim činima, u umjetničkim izrazima i, općenito, u kršćanskom životu. Tako je vjera i bezgrešno začeće i u uznesenje Djevice tijelom bila već prisutna u Božjem narodu, dok teologija nije još uvijek pronašla ključ za njezino tumačenje u totalitetu nauka vjere, kazao je Papa.
Draga braćo i sestre, blaženi Duns Skot nas uči da je u našemu životu bitno vjerovati da nam je Bog blizu i da nas ljubi u Isusu Kristu i gajiti, dakle, duboku ljubav prema njemu i prema njegovoj Crkvi. Mi smo svjedoci te ljubavi na ovoj zemlji. Neka nam Presveta Marija pomogne primiti tu beskrajnu Božju ljubav koju ćemo u punini uživati u vječnosti na nebu, kada će naša duša biti konačno zauvijek sjedinjena s Bogom, u zajedništvu svetih ovim je riječima završio svoju katehezu Benedikt XVI.
Na današnjoj audijenciji bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Papa srdačno pozdravio: "Radosno pozdravljam i blagoslivljam sve hrvatske hodočasnike! Vaše hodočašće u Rim i posjet grobovima apostola neka učvrsti vašu vjeru kako biste oduševljeno svjedočili kršćansku nadu i ljubili bližnje. Hvaljen Isus i Marija"!