Bivši vojnik mirovnih snaga UN-a postao benediktinski monah

Frank je rođen u jednom selu u Njemačkoj 1980. godine. Kada je imao dvanaest godina roditelji su mu se rastali. Završio je školu za električara. Religija i vjera nisu mu uopće bile važne teme. Prijavio se u dobrovoljne mirovne snage UN-a te je nakon vojne obuke u Givetu na francusko-belgijskoj granici, u listopadu 2002. godine poslan u Makedoniju, u Tetovo. Frank je već tada volio i tražio zajedništvo. Oko poslušnosti i zapovijedi nije imao problema. U to vrijeme si postavlja pitanje zašto netko postaje vojnik, učitelj, novinar… Shvaća da se tu radi i o životnim planovima za svakoga od nas osobno.
Za Franka će jedan vrući i sparni dan u ljetu 2003. godine biti odlučujući. Trebao je pod punom vojnom opremom i prtljagom prijeći 30 kilometara i to za tri sata, radilo se o vojno-sportskom natjecanju. Na pola puta, već izmoren od vrućine, ljetne žege i sunca, dolazi mu misao u glavu kao iz vedra neba, da će, ako uopće uspije prijeći 30 kilometara za manje od tri sata, otići u samostan. Oboje je danas ostvareno, Frank je ostvario svoj cilj. Od sutra već monah, tako baš lako to ne ide. Trebao je još biti u mirovnim snagama, jer je imao ugovor potpisan na pet godina na koje se obvezao. A tu su još i uobičajene sumnje i propitivanja. Po povratku iz Makedonije, u proljeće 2003. godine odlazi u benediktinsku opatiju svetoga Martina u Beuron, u Njemačkoj, na tjedan dan duhovnih vježbi. Tada, s 23 godine života, živi s benediktincima, održava vrijeme šutnje, molitve i svakodnevnih duhovnih razgovora.
O stupanju u samostan kao benediktinac još ne razmišlja, ali dublje i intenzivnije razmišlja os svojoj vjeri. U listopadu 2004. godine šalju ga u Afganistan. Kroz šest mjeseci preko e-maila ostaje u kontaktu sa svojim vojnim kapelanom u Njemačkoj, te njegova odluka da ode u samostan i vjera sazrijevaju. U studenom 2005. godine za njega se otvaraju samostanska vrata. Novicijat je započeo i redovnički habit obukao 26. svibnja 2006. godine, kada je svoje svjetovno ime zamijenio novim redovničkim imenom Longinus. Danas brat Longinus živi u benediktinskoj opatiji svetog Martina u Beuronu u Njemačkoj, u samostanu u kojemu se nalazi oko 60 monaha. Za njega dan započinje ustajanjem u 4 sata i 30 minuta ujutro, te prvom jutarnjom molitvom u 5 sati. Uskoro će položiti svečane vječne zavjete. Nedavno je tiskana i njegova knjiga pod naslovom 'Od sutra monah, jedan afganistanski vojnik odlazi u samostan'. Uistinu, čudni su i nepredvidljivi putovi Gospodnji.