Uz liturgijska čitanja 14. nedjelje kroz godinu razmišlja otac Anto Lozuk

U IV. dijelu Lukina Evanđelja, koji nosi naslov Put u Jeruzalem, opisuju se događaji koji su slijedili nakon Isusova definitivnog napuštanja Galileje pa sve do prispijeća u Jeruzalem. I Isus i gotovo svi apostoli rodili su se i odrasli u Galileji. Ona je za njih predstavlja dom, iskustvo mladosti i života, mira i radosti. Galileja je krasna zemlja, zelena i cvjetna, pitoma i plodna. Judeja je naprotiv sva nekako crvenkasto siva, pusta i neplodna. Jednog Galilejca Judeja nije baš mnogo privlačila. No, Jeruzalem, sveti grad, privlačio je svakog Izraelca neodoljivom snagom. Za Isusa Jeruzalem predstavlja cilj životnog puta, dužnost, žrtvu, križ.
Evanđeoski odlomak, koji razmatramo, pripovijeda što se dogodilo između dva samarijska sela koja se nalaze na početku Isusova puta prema Jeruzalemu. U prvom selu njega i apostole nisu primili. „Sinovi groma“ (Jakov i Ivan) zato žele ognjem uništiti ovo selo. Isus smiruje njihovu žestinu i započinje s učenicima intenzivni kurs vjere. Govorio im je već o radikalnosti svoga poziva. Sada ih želi malko provjeriti u praksi.
„Šaljem vas kao janjce među vukove!“ – upozorava. To znači da učenici na svojim misijskim pohodima trebaju nasljedovati Njega. On je na zemlju došao potpuno goloruk. Među zlim ljudima izgleda poput janjeta među vukovima. Dok ga napadaju, On ne uzvraća istom mjerom, ne koristi svoju snagu da ponizi i uništi neprijatelje. Njegova snaga nije ona koja uništava nego je ona koja spašava. Navjestitelji Evanđelja nositelji su istog poslanja. Oni neće djelovati svojom ljudskom snagom, nego Božjom; neće dijeliti svoje darove, nego Božje. Njihova prva i jedina dužnost jest: navijestiti MIR.
Slanje učenika, prema ovom evanđeoskom odlomku, događa se, dakle, između neuspjeha i neizvjesnosti – između mjesta u kojemu Isusovu skupinu nisu primili i mjesta u kojemu još ne znaju kako će biti primljeni. Začuđuje činjenica da Isusa neuspjeh uopće ne uznemiruje. Nevjera jednog mjesta ne znači neuspjeh Njegova pohoda. Nevjera jednog naraštaja, jedne skupine ne znači neuspjeh navjestitelja Radosne vijesti. Isusovo djelo ne ovisi o tome hoće li jedno mjesto (ili više mjesta), jedan naraštaj (ili više naraštaja), jedna skupina ljudi (ili više skupina) prihvatiti njegov mir ili neće. Božji mir predstavlja snagu koju ljudi ne mogu zaustaviti. Božji mir izlijeva se na ovu zemlju, htjeli to ljudi ili ne htjeli. Božji mir zavladat će svim prostorima, pristajali ljudi na to ili ne pristajali.
Isusov cilj jest Jruzalem (Jerušalaim znači Bog utemeljuje mir). Upravo u tome i jest njegovo poslanje. On će kao nevini, neokaljani, bespomoćni Jaganjac svojom krvlju utemeljiti MIR. On, zaklani Jaganjac, postat će dostojan da otvori pečate povijesti svijeta i promijeni njezin tijek. I za svakog Isusova učenika najvažnije je da krene prema Jeruzalemu – da krene putem kojim Bog uspostavlja svoj MIR.