Turizam treba štiti prirodu i biološke različitosti
Turizam organiziran na prikladan način važan je izvor za razvoj i blagostanje brojnih
naroda. Ali, njegov utjecaj na turistička područja može prouzročiti velike štete na
okolišu; stoga turizam ne može izbjeći zaštitu biološke različitosti – istaknuli su
to najviši dužnosnici Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika, u poruci
za Svjetski dan turizma 2010. godine, koji će se slaviti 27. rujna. Savane i pustinje,
šume i koraljni grebeni, oceani i polarna područja. Prema procjenama stručnjaka ove
bi godine po svijetu moglo kružiti milijardu turista, stoga bi odredišta masovnoga
turizma mogla biti uništena upravo zbog masâ ljudi u dolasku, boravku i odlasku. Na
to su, uz određeno viđenje ispravnoga shvaćanja turističkih aktivnosti, prema crkvenome
nauku, upozorili nadbiskupi Antonio Maria Vegliò i Agostino Marchetto, u poruci za
sljedeći Svjetski dan turizma, kojemu će tema biti „Turizam i biološka raznolikost“. Različitim
ekosustavima na planetu prijete ozbiljne opasnosti koje iziskuju hitno pronalaženje
rješenja – pišu predsjednik i tajnik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca
i putnika, te ističu klimatske promjene, dezertifikaciju, odnosno opustinjavanje i
gubitak biološke raznolikosti. Ova posljednja – stoji u poruci – posljednjih se godina
povećala posebno velikom brzinom kao nikada dosad. Nedavna istraživanja pokazuju da
je, na svjetskoj razini, u opasnosti od izumiranja 22% sisavaca, 31% vodozemaca, gotovo
14% ptica, i 27% koraljnih grebena. Turist, jasno, ima svoj dio u toj zabrinjavajućoj
situaciji, budući da je priroda najtraženije odredište, i to posebno što se tiče –
kako ističu nadbiskupi – neumjerene potrošnje ograničenih izvora kao što je pitka
voda, ili stvaranja velikih količina zagađujućega otpada, koje su veće od mogućnosti
primanja na određenome području. Riječ je, dakle, o turizmu kao izvoru, ali i
turizmu kao prijetnji. Njegov se „paradoks“ nalazi u činjenici da se on, s jedne strane,
rađa i razvija zahvaljujući ljepoti nekih mjesta prirode i kulture, a s druge strane
ta ista mjesta mogu biti oštećena i čak uništena samim turizmom, te slijedom toga
bivaju isključena iz popisa turistički privlačnih mjesta, budući da su izgubila ljepotu
po kojoj su se nekada isticala – naglašeno je u poruci. Upravo zbog toga – napominju
nadalje nadbiskupi – turizam ne može izbjeći svoju odgovornost u zaštiti biološke
raznolikosti, nego, naprotiv, treba preuzeti na sebe aktivnu ulogu. Razvoj tog gospodarskoga
područja treba neizbježno biti popraćen načelima održivosti i poštovanja biološke
raznolikosti. Podsjetivši na važno uvjerenje učiteljstva papâ, prema kojemu je
zaštita okoliša izazov za cijelo čovječanstvo, jer se odnosi na opću i zajedničku
dužnost poštovanja zajedničkoga dobra, u poruci je naglašeno hitno potrebno uspostavljanje
ravnoteže između turizma i biološke raznolikosti, u kojoj se oboje uzajamno podupiru,
kako gospodarski razvoj i zaštita okoliša ne bi bili suprotstavljeni i nespojivi pojmovi,
nego kako bi se težilo usklađivanju svih njihovih potreba. Nadbiskupi su stoga uputili
apel vladama i međunarodnim ustanovama u svrhu donošenja zakona koji jamče 'održivi
turizam', odnosno koji će biti gospodarstveno unosan, ali koji će istovremeno štititi
prirodna i kulturna bogatstva, i koji će stvarno pomoći u borbi protiv siromaštva.
Na posljetku, predsjednik i tajnik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i
putnika pozvali su turiste da poštuju mjesta koja posjećuju, te da teritorij ili povijesno-kulturna
baština njihova odredišta ni u kojem slučaju ne budu predodređeni u korist turista,
prilagođavajući se njihovom ukusu ili željama.