U Vatikanu svečano proslavljena svetkovina svetih apostola Petra i Pavla

Slaveći apostole Petra i Pavla Crkva danas slavi svoje svete korijene. Na svetkovinu svetih zaštitnika grada Rima, papa Benedikt XVI. je u utorak, 29. lipnja, u Vatikanskoj bazilici predvodio Svetu Misu tijekom koje je tridesetosmorici novih nadbiskupa metropolita podijelio Sveti Palij, znak zajedništva s rimskim biskupom. U središtu propovijedi bila je sloboda Crkve. Petrova služba – rekao je Sveti Otac – jamstvo je slobode u smislu potpunoga prianjanja uz istinu, pravu tradiciju, kako bi Božji narod bio očuvan od pogrešaka vezanih uz vjeru i moral. U podnevnome se nagovoru Papa osvrnuo na svijetle likove svetih Petra i Pavla, temeljâ Katoličke Crkve.
Sloboda Crkve, koju je Krist zajamčio Petru, izražava se u dvostrukoj povijesnoj i duhovnoj dimenziji. Bog je blizu svojim vjernim slugama i oslobađa ih svakoga zla, te oslobađa Crkvu negativnih sila – napomenuo je Sveti Otac. Isusovo obećanje da sila paklena neće nadvladati Crkvu, obuhvaća povijesno iskustvo progona koje su podnijeli Petar i Pavao, kao i drugi svjedoci Evanđelja, ali ono ide dalje, želeći zajamčiti svoju zaštitu ponajviše od prijetnji na duhovnome području. Božje osloboditeljsko djelovanje prati u životu svetoga Petra i svetoga Pavla – pojasnio je Papa. Anđeo Gospodnji oslobađa Petra od okova i izvodi ga iz jeruzalemskoga zatvora, u koji ga je, pod strogim nadzorom, dao zatvoriti kralj Herod. Gospodin je uvijek bio blizu i Pavlu, kojega je oslobodio brojnih opasnosti, uvevši ga potom u svoje vječno Kraljevstvo – napomenuo je Sveti Otac. Kako piše sveti Pavao u Poslanici Efežanima, biti svjedoci Evanđelja znači također sudjelovati u borbi u ime slobode i Istine. Doista, naša borba nije protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava i Vlasti, protiv vladara u ovome mračnom svijetu, protiv zlih duhova koji borave na nebesima.
U povijesti Crkve, koja obuhvaća dva tisućljeća, kršćani nisu nikada bili lišeni kušnji – napomenuo je nadalje Sveti Otac. U nekim razdobljima, i na nekim mjestima te su kušnje poprimile obilježje pravih progona. One, međutim, unatoč trpljenju koje prouzrokuju, nisu najveća opasnost za Crkvu. Najveću štetu, naime, ona podnosi od svega što kalja vjeru i kršćanski život njezinih članova i njezinih zajednica, te zahvaća cjelovitost otajstvenoga Tijela, slabeći njezinu proročku i svjedočansku sposobnost, i potamnjujući ljepotu njezina lica – istaknuo je Sveti Otac.
Osvrnuvši se potom na Pavolove poslanice, Papa je istaknuo neke velike opasnosti. Prva poslanica Korinćanima odgovara na neke probleme podjele, nedosljednosti i nevjernosti Evanđelju, koji ozbiljno prijete Crkvi. Druga poslanica Timoteju govori o opasnostima „posljednjega vremena“, prepoznajući ih kao negativno ponašanje koje pripada svijetu, i koje može utjecati na kršćansku zajednicu. Egoizam, taština, oholost, privrženost novcu … Apostolov je zaključak umirujući: ljudi koji čine zlo – piše on – neće daleko stići, jer će njihova ludost biti vidljiva svima. Tu je, dakle, jamstvo slobode koje je Bog zajamčio Crkvi, slobode od materijalnih zamki koje žele spriječiti i ograničiti njezino poslanje, kao i od duhovnih i moralnih zala koji mogu zahvatiti njezinu istinitost i vjerodostojnost – naglasio je Sveti Otac.
Sloboda Crkve posebno je povezana i s obredom polaganja Svetoga Palija, koji je danas obnovljen za 38 novih nadbiskupa metropolita. Na povijesnome području, jedinstvo sa Svetom apostolskom Stolicom – istaknuo je Sveti Otac – jamči partikularnim Crkvama slobodu u odnosu na lokalne, nacionalne ili nadnacionalne vlasti, koje u određenim slučajevima mogu priječiti poslanje Crkve. Činjenicu da svake godine novi metropoliti dolaze u Rim kako bi primili Sveti Palij, valja shvatiti u njezinu pravom značenju, kao čin zajedništva. Tema slobode Crkve, u tom pogledu daje važno mjerilo za tumačenje. To je očevidno u slučaju Crkvi koje su obilježene progonima, ili koje su podvrgnute političkome uplitanju ili drugim teškim kušnjama. Ali to nije manje važno u slučaju zajednicâ koje trpe zbog utjecaja naukâ koji zavode s pravog puta, ili ideoloških i praktičnih težnji suprotnih Evanđelju. Palij, dakle, postaje, u tom smislu, zalog slobode, slično kao Isusov 'jaram', za koji poziva da ga svatko uzme na svoja leđa – napomenuo je Sveti Otac.
Isusovo obećanje da sile paklene neće nadvladati Crkvu, može imati i važnu ekumensku vrijednost, budući da je jedna od tipičnih posljedica djelovanja Zloga upravo podjela unutar crkvene zajednice. Podjele su, naime, znakovi snage grijeha koji nastavlja djelovati među članovima Crkve i nakon otkupljenja – istaknuo je Sveti Otac te podsjetio kako je, međutim, Kristova riječ jasna: „Non prevalebunt“, „neće nadvladati“. Jedinstvo je Crkve ukorijenjeno u njezinu sjedinjenju s Kristom, a puno jedinstvo kršćana – koje valja uvijek tražiti i obnavljati, iz naraštaja u naraštaj – isto je tako poduprto njegovom molitvom i njegovim obećanjem – napomenuo je Sveti Otac.
U podnevnome nagovoru, nakon Svete Mise, Papa je poželio da primjer apostolâ Petra i Pavla prosvijetli umove i upali u srcima vjernika svetu želju za vršenjem Božje volje, kako bi Crkva hodočasnica na zemlji uvijek bila vjerna svojemu Gospodinu. Sveti je Pavao širio Evanđelje sijući riječ istine i spasenja među poganskim narodima – rekao je Sveti Otac. Šimun Petar je pak toliko blizu Gospodinu da je i sâm postao stijena vjere i ljubavi na kojoj je Isus izgradio svoju Crkvu. Ova dva sveca, zaštitnika grada Rima, iako su od Boga primili različite karizme i poslanja, obojica su temelj jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve, trajno otvorene za misionarsku i ekumensku dinamičnost, jer je poslana u svijet naviještati i svjedočiti, učiniti aktualnim i širiti otajstvo zajedništva na kojemu se temelji – rekao je na koncu Sveti Otac.