O zbivanjima u Crkvi u Hrvatskoj – pripremio Vedran Šmitran
Euharistijsko slavlje za Domovinu, prigodom Dana državnosti, u crkvi Svetoga Marka
u Zagrebu predslavio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, a na slavlju
su ove godine nazočili svi najviši državni dužnosnici – predsjednik Republike, predsjednik
Hrvatskog sabora i predsjednica Vlade. I ove godine, kao i prethodnih, slušamo
o nepovoljnim prilikama, o krizama i teškoćama koje stvaraju napetosti u društvu,
prelijevajući se od gospodarskih na politička i općevrijednosna pitanja. U dramatičnim
prilikama u kojima se traži ispružena ruka čovjeka prema čovjeku nužan je pogled prema
Bogu – kazao je u propovijedi zagrebački nadbiskup, te poručio kako se nijedna kriza
ne može premostiti ako se zanemari velikodušnost, izdržljivost te spremnost na žrtvu
i odricanje. Kardinal je također upozorio da je guba koja izjeda hrvatsko tijelo i
dušu ponajprije sebičnost, koja ne želi vidjeti niti prihvatiti ispruženu Božju ruku
i njegovu Riječ. Sebičnost previđa malenost i obescjenjuje malene; ne računa s njima
i izrabljuje ih. Tražeći danas rješenja na raznim područjima, ne smijemo pogaziti
malene, naizgled neznatne ljude, jer nas je njihova snaga obdarila nemjerljivim dobrima
– upozorio je zagrebački nadbiskup. Kada se pokušava sačuvati sredstva ili pronaći
nova kojima bi se ostvarivao boljitak, najprije treba pronaći istinsku svrhu – nastavio
je kardinal. Kao vjernici znamo da se ona ne može pronaći bez Boga. Zato danas, moleći
za Domovinu, molim da nas površnost ne zarazi toliko da previdimo one neznatne ljude
na koje ljudska povijest ne računa, ali s kojima Bog mijenja povijest. Maleni i jednostavni
sačuvali su nadu u Božju prisutnost od koje je hrvatski narod preživio. Danas smo
u susretu s Bogom koji nas želi očistiti od naših sebičnosti. No, imamo li snage i
mi reći: „Gospodine, ako želiš, možeš očistiti svakoga od nas i naš narod od gube
sebičnosti. Bog ostaje vjeran. To je razlog našega pouzdanja i zalog naše današnje
radosti – zaključio je kardinal Josip Bozanić. Istoga dana, zagrebački nadbiskup
primio je rektora Papinskog zavoda „Germanicum et Hungaricum“ u Rimu o. Franza Meuresa,
iz Družbe Isusove, koji se nalazi u Hrvatskoj kako bi posjetio ordinarije i njihove
studente koji su boravili ili borave u Zavodu – priopćio je Tiskovni ured Zagrebačke
nadbiskupije. Nakon susreta s kardinalom Bozanićem, rektor Meures posjetio je Nadbiskupsko
bogoslovno sjemenište u Zagrebu, a ovom prigodom podsjetimo kako je u svoje vrijeme
u Zavodu „Germanicum et Hungaricum“ boravio i bl. kardinal Alojzije Stepinac. Isusovac
o. Petar Perica, kojeg su partizani ubili u listopadu 1944. godine na otoku Daksi
kraj Dubrovnika, pokopan je u subotu, 26. lipnja, nakon više od šezdeset i pet godina,
u isusovačkoj grobnici na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo. Misu i sprovodne
obrede predvodio je o. Petar Nikolić, superior isusovačke zajednice u Dubrovniku.
Izrazivši s jedne strane radost što se tijelo pokojnika nakon toliko dugo vremena
dostojanstveno pokapa, o. Nikolić je s druge strane izrazio žalost zbog činjenice
da je za to trebalo toliko dugo vremena. Kakav smo to mi narod da smo dopustili da
se preko šezdeset i pet godina netko ne pokopa? Zar su neki toliko mogli biti zaneseni
ideologijom da nisu bili spremni ni sprovod dopusti – upitao se propovjednik, pozvavši
okupljene na molitvu za oprost onima koji su počinili ovaj zločin. Petar Perica
rođen je 1881. godine u selu Kotišini pokraj Makarske. Još kao dječak, u Travničkom
sjemeništu spjevao je pjesmu „Do nebesa nek' se ori“, kojom je proteklih desetljeća
bio prisutan na gotovo svim crkvenim procesijama i slavljima. Članom Družbe Isusove
postao je 1901. godine te je kao odgojitelj ispjevao i drugu poznatu pjesmu „Zdravo
Djevo, svih milosti puna". Za svećenika je zaređen 1914. godine. Bio je duhovni vođa
katoličkih organizacija u Splitu i Šibeniku. U Dubrovnik je došao 1937. godine i postao
superior isusovačke zajednice i duhovnik u Biskupskom sjemeništu. Uhićen je četvrtog
dana po ulasku partizana u Dubrovnik, odveden u zatvor, te bez ikakvog suda, zajedno
s drugim svećenicima i uglednim građanima Dubrovnika, ubijen u noći s 24. na 25. listopada
1944. na Daksi. Posmrtni ostaci stradalnika ekshumirani su prošle godine, te je dio
njih identificiran na patologiji dubrovačke Opće bolnice, a među njima i ostaci padra
Perice – kako su ga zvali vjernici u Gradu.