Sveti Otac zaredio 14 novih svećenika

Pravi svećenik ne želi povećati svoj osobni ugled, nego se nastoji prilagoditi Božjoj volji – jedna je od misli pape Benedikta XVI. iz propovijedi koju je održao u nedjelju, 20. lipnja, na svečanoj Svetoj Misi u Bazilici svetoga Petra, tijekom koje je zaredio 14 đakona za svećenike Rimske biskupije. U podnevnome je nagovoru Sveti Otac uputio snažan apel za mir u Kirgistanu, a osvrnuvši se na Svjetski dan izbjeglica, obilježen upravo 20. lipnja, zatražio je da se priznaju pravâ onih koji su primorani bježati iz vlastite domovine.
Prilagodite se Božjoj volji, hrabro svjedočeći Evanđelje, ne popuštajući trenutnim modama i mišljenjima – poticaj je Svetoga Oca upućen četrnaestorici novih svećenika Rimske biskupije. Uputivši prije svega Bogu zahvalnost cijele Crkve u Rimu za ove nove svećenike, Papa je naglasio da Crkva računa s njima. Crkvi je svatko od vas potreban; svjesna je darova koje vam Bog daje, a istovremeno i nedvojbene potrebe srca svakog čovjeka za susretom s Kristom – rekao je Sveti Otac, a potom se osvrnuo na nedjeljno Evanđelje u kojemu Petar, za razliku od mišljenja drugih ljudi, prepoznaje u Isusu Krista Božjega. Izvor toga čina vjere Papa je istaknuo u molitvi. Svećenik je u molitvi pozvan ponovno otkriti uvijek novo Gospodinovo lice i pravi sadržaj svojega poslanja. Samo onaj tko ima duboki odnos s Gospodinom, bit će Njime obuhvaćen, te će ga moći ponijeti drugima, moći će biti poslan. Riječ je o „boravljenju s Njime“ koje treba uvijek pratiti vršenje svećeničke službe; ono treba biti središnji dio, također, i ponajviše, u teškim trenucima, kada se čini da bi „stvari koje valja učiniti“ trebale imati prednost – napomenuo je Sveti Otac.
Napomenuvši nadalje da je učenik pozvan slijediti Isusa na putu Križa, i izgubiti samoga sebe kako bi se u potpunosti pronašao u Kristu, Papa je upozorio da svećeništvo ne može nikako biti način za dosezanje sigurnosti u životu, ili za postizanje društvenoga položaja. Tko teži svećeništvu kako bi povećao svoj osobni ugled i svoju moć, u temelju je pogrešno shvatio smisao te službe. Tko želi prije svega ostvariti svoje ciljeve i postići vlastiti uspjeh, uvijek će biti rob samoga sebe i općega mnijenja. Kako bi bio cijenjen – rekao je nadalje Sveti Otac – trebat će se ulagivati; trebat će govoriti ono što se ljudima sviđa; trebat će se prilagoditi promjenama modâ i mišljenjâ, te će se tako lišavati životnoga odnosa s istinom, svodeći se na to da sutradan osuđuje ono što je danas hvalio. Čovjek koji na taj način postavlja svoj život, svećenik koji tako vidi svoju službu, ne voli uistinu Boga i druge ljude, nego samo sebe, a na koncu, čudnovato, gubi samoga sebe. Istaknuvši potom vezu između Euharistije i sakramenta Svetog reda, Sveti je Otac napomenuo da je svećeniku povjerena Kristova otkupiteljska žrtva, Njegovo darovano Tijelo i prolivena Krv. Kada slavimo Svetu Misu, u svojim rukama držimo Kruh Nebeski, Božji kruh koji je Krist – rekao je Sveti Otac te dodao - To je nešto što ne može ne ispuniti vas dubokim čuđenjem, velikom radošću i beskonačnom zahvalnošću; ljubav i dar raspetoga i slavnoga Krista sada prolaze kroz vaše ruke, vaš glas i vaše srce – naglasio je Papa te zazvao Gospodina kako bi novim svećenicima dao uvijek budnu svijest, oduševljenu darom Euharistije, središtem njihove svećeničke službe. Pritom je poželio da tu službu svakoga dana žive dosljedno i velikodušno. Neka brigu za euharistijsko slavlje uvijek prati i zalaganje za euharistijski život, odnosno život u poslušnosti važnome zakonu ljubavi. Dragi svećenici, put koji nam pokazuje današnje Evanđelje put je vaše duhovnosti i vašega pastoralnoga djelovanja, njegove snage i djelotvornosti, i u najtežim prilikama. To je siguran put za pronalaženje istinske radosti – istaknuo je na koncu Sveti Otac.