Teška situacija izbjeglica u svijetu

Na svršetku 2009. godine bilo je više od 43 milijuna ljudi koji su bili prisiljeni napustiti svoje domove i pobjeći od rata i progonâ, dok ukupan broj osoba sa statusom izbjeglice prelazi 15 milijuna. Podaci su to koji proizlaze iz izvještaja za 2010. godinu Visokoga povjerenstva Ujedinjenih naroda za izbjeglice (ACNUR).
Izvještaj, objavljen 15. lipnja, u vidiku Svjetskoga dana izbjeglica koji se obilježava 20. lipnja, ističe dvije zabrinjavajuće težnje: broj ljudi koji su tijekom 2009. godine bili prisiljeni bježati, a koji je najveći od '90-ih godina naovamo; i broj izbjeglica koje su se svojevoljno vratile u svoj dom, a koji je najniži u posljednjih 20 godina. Takvo stanje još više otežava nepostojanje znakova koji bi dali naslutiti rješenje glavnih sukoba koji su u tijeku, poput onoga u Afganistanu, Somaliji i Demokratskoj Republici Kongo. Drugi pak sukobi, kao što je onaj u Južnome Sudanu ili u Iraku, činili su se blizu mirnome preokretu, ali je on još uvijek u zastoju.
Posljedice su vrlo zabrinjavajuće: u 2009. godini u svoje se domove samovoljno vratilo 251.000 izbjeglica. Dok je godišnji prosjek u posljednjem desetljeću bio oko milijun povratnika. Zatim, najveći dio izbjeglica u prognanstvu provede pet i više godina, a najmanje se pet i pol milijuna izbjeglica, koji su u nadležnosti Visokoga povjerenstva UN-a, nalazi u produljenome izgnanstvu. Osim toga, za 4% se povećao broj ljudi koji su u bijegu od sukoba unutar vlastite zemlje. Taj je porast ponajviše posljedica sukoba koji još uvijek traju u Demokratskoj Republici Kongo, Pakistanu i Somaliji. Među zemljama Europske unije, Njemačka je primila gotovo 600.000 izbjeglica, Ujedinjeno Kraljevstvo više od 270.000, a Italija oko 55.000.
Prihvat, a ne odbijanje, odgovaraju načelima humanitarnoga prava. Istaknuo je to, nekoliko dana prije obilježavanja Svjetskoga dana izbjeglica 2010. godine, nadbiskup Agostino Marchetto, tajnik Papinskoga vijeća za dušobrižništvo selilaca i putnika. Osvrnuvši se u razgovoru za našu radio postaju na dramatično stanje izbjeglica, nadbiskup je primijetio kako postoji određena težnja prema ograničavanju priznavanja prava, u ovim slučajevima konkretno, izbjeglica i onih koji traže azil. Osim toga, nadbiskup je spomenuo kako u Europi postoji barem Europski fond za izbjeglice, te napomenuo da je jednom nedavnom rezolucijom Europskoga parlamenta izražena želja za pomoći u financiranju zemalja koje primaju izbjeglice, iako je samo 12 zemalja članica koje su pristupile tom fondu.