Više od dvije milijarde ljudi nema pristup najosnovnijim lijekovima
Unatoč tomu što je priznato međunarodnim zakonima, opće pravo na zdravlje jako je
daleko od ostvarenja; više od dvije milijarde ljudi, naime, nema pristup najosnovnijim
lijekovima – istaknuo je nadbiskup Silvano Maria Tomasi, stalni promatrač Svete Stolice
pri Uredu Organizacije ujedinjenih naroda u Ženevi, govoreći 8. lipnja na 14. zasjedanju
Vijeća za ljudska prava. Napomenuvši u razgovoru za našu radio postaju kako Crkva
u svijetu upravlja s 5000 bolnica, 18.000 dispanzera i klinika, više od 15.000 domova
za starije osobe i kronične bolesnike, te više od 500 bolnica za gubave, nadbiskup
je kazao da iskustvo pokazuje kako u stvari ne postoji pristup potrebnim lijekovima,
posebno u siromašnijim zemljama, i ponajviše u seoskim područjima. Stoga, kako bi
ti lijekovi postali dostupniji, potrebno je ponovno razmotriti patentno pravo – primijetio
je nadbiskup. Pred određenim tako nesmiljenim potrebama farmaceutskih kompanija, ili
drugih vrlo jakih gospodarskih interesa, potrebno je ponovno razmatranje mjerila koja
će i zemljama koje nemaju dovoljno razvijenu tehnologiju omogućiti kupnju tih lijekova
po umjerenim cijenama ili im dati mogućnost da ih same proizvedu – rekao je nadbiskup
te istaknuo primjer djece. Govori se – kazao je – o oko dva milijuna i stotinu tisuća
djece koja žive s Hiv-om, a samo 38% njih u stvari dobije antiretroviralne lijekove
koji im produže i spase život. To se događa, ili zbog toga što nema interesa, ili
te siromašne zemlje nemaju mogućnosti za vlastitu proizvodnju takvih lijekova. Stoga
trebamo uravnotežiti odnos između patenta i prava, te ponovno razmotriti pitanje intelektualnoga
vlasništva, kako bi se pronašao način za rješavanje potreba više od dvije milijarde
ljudi – naglasio je nadbiskup. Taj se problem, međutim, odnosi i na pravo na hranu,
koje pravâ na intelektualno vlasništvo ponekad stavljaju u opasnost, ili ga čak niječu.
Nadbiskup Tomasi je stoga istaknuo kako je potrebno učiniti sve da otkriće novih načina
povećanja proizvodnje žitarica ili drugih prehrambenih proizvodnja potrebnih za svakodnevni
život ljudi, ne bude pod isključivim nadzorom maloga broja kompanija, tako da ono
ne postane prepreka u pristupu hrani potrebnoj za život. Evo još jednog primjera –
dodao je nadbiskup napominjući kako je riječ o biopiratstvu. Ima kompanija koje u
zemljama u razvoju otkriju proizvode ili sjemenje, patentiraju ih, a potom prodaju
seljacima, odnosno pučanstvu iste te zemlje od koje su uzeli te proizvode. Oni zarade
veliku količinu novca, dok siromašno pučanstvo nema sredstava za kupovinu onoga što
dolazi s njihova teritorija. Takvih nerazmjera ima, i trebamo biti pozorni na njih
– naglasio je nadbiskup Tomasi.