Sažetak Radnog dokumenta za Biskupsku sinodu za Srednji Istok

Vrhunac Papina apostolskog pohoda Cipru bila je Sveta Misa slavljena u nedjelju, 6. lipnja, u Sportskoj palači u Nicosiji, tijekom koje je Sveti Otac, zajedno s nadbiskupom Nikolom Eterovićem, glavnim tajnikom Biskupske sinode, predao biskupima i patrijarsima dokument 'Instrumentum laboris' posebne Sinode za Srednji Istok, odnosno radni dokument za sinodsku skupštinu koja će se održati u listopadu ove godine u Rimu. Dokument je objavljen na četiri jezika: arapskome, francuskome, engleskome i talijanskome. Tekst, napisan na četrdesetak stranica, rezultat je obrade brojnih odgovora na upitnik sadržan u prethodnome dokumentu 'Lineamenta', odnosno smjernicama, a koji su upućeni sa sinodâ biskupa Istočnih Katoličkih Crkvi vlastitoga prava (sui iuris), iz biskupskih konferencija, dikasterijâ Rimske kurije, Unije viših redovničkih poglavara, kao i od brojnih pojedinaca i crkvenih skupina. U nastavku dajemo sažetak dokumenta.
„Malo stado“ kršćana na Srednjem Istoku pozvano je svjedočiti Evanđelje, zalažući se za mir, pravednost i ljudsko dostojanstvo – istaknuto je u dokumentu 'Instrumentum laboris', koji prije svega ističe dva glavna cilja sinode: potvrđivanje i jačanje kršćana u njihovu identitetu kroz Božju Riječ i sakramente, te oživljavanje crkvenoga zajedništva među Crkvama, kako bi se pružilo svjedočanstvo istinskoga, radosnoga i privlačnoga kršćanskog života. Osim toga, jako je naglašeno i ekumensko zalaganje, te dijalog sa Židovima i muslimanima, a za dobro cijeloga društva, te kako bi religija, i posebno oni koji ispovijedaju jednoga Boga, postali sve više razlog mira. U dokumentu se napominje da regionalni sukobi stanje kršćana čine posebno krhkim.
Izraelska okupacija palestinskih teritorija – stoji nadalje u dokumentu – čini vrlo teškim svakodnevni život radi slobode kretanja, gospodarstva te društvenoga i vjerskoga života. Osim toga, ističe se kako neke kršćanske fundamentalističke skupine opravdavaju, temeljeći se na Svetome pismu, političku nepravdu nametnutu Palestincima, što još otežava stanje arapskih kršćana. Tu se podsjeća i na teškoće kršćana u Iraku, Libanonu i Egiptu. U drugim zemljama – napominje se u tekstu – režim, odnosno diktatura, primorava pučanstvo, uključujući i kršćane, sve podnositi u tišini, kako bi spasili ono najvažnije. U međuvremenu muslimanski ekstremizam i dalje raste na cijelome tom području, postajući opasnost za sve – kršćane, Židove i muslimane. Nažalost, - stoji nadalje u dokumentu – zbog takvoga ozračja sukobâ, gospodarskih teškoća, te političkih i vjerskih ograničenja, kršćani se i dalje iseljavaju.
Jedno cijelo poglavlje posvećeno je crkvenome zajedništvu, u kojemu se ohrabruje duh suradnje među različitim zajednicama. Potom se posebno izražava nada da će sinoda potaknuti vjernike na promicanje pastoralnih pothvata, ponajviše što se tiče socijalnoga zalaganja, u zajedništvu s pastirima Crkve.
Puno je prostora posvećeno kršćanskome svjedočanstvu također i u međureligijskome dijalogu. Što se tiče dijaloga sa Židovima istaknuto je da je bitan, iako ne lagan, te se podsjeća na izraelsko-palestinski sukob. Crkva želi da oba naroda žive u miru, u vlastitoj domovini, i unutar sigurnih i međunarodno priznatih granica. Pritom je oštro osuđen antisemitizam. Kršćani su – kako stoji u dokumentu – pozvani donijeti duh pomirenja temeljen na pravednosti i nepristranosti za obje strane. Odnosi su između kršćana i muslimana – nastavlja dokument – više ili manje često teški, posebno zbog činjenice što muslimani ne razlikuju religiju i politiku, što kršćane stavlja u osjetljivi položaj ne-građana, dok su oni građani ovih zemalja još od vremena prije dolaska islama.
Slijedom toga, istaknuto je uvjerenje da ključ za uspjeh suživota kršćana i muslimana ovisi o priznavanju vjerske slobode i ljudskih prava. U tu se svrhu preporuča ponovno razmatranje školskih udžbenika, a posebno onih za vjersku pouku, kako bi bili oslobođeni svake predrasude i stereotipa o drugome, te se poziva na dijalog istine u ljubavi. U takvome stanju sukobâ na tom području, kršćani su pozvani promicati pedagogiju mira.
Dokument se osvrće i na neke hitne izazove za lokalnu Crkvu. Različiti su uzroci krize zvanja – stoji u tekstu – od iseljavanjâ obitelji, do sredine koja je sve više protivna evanđeoskim vrednotama. Pritom se ističe kako bi nestanak kršćana bio gubitak za pluralizam Srednjega Istoka. S druge pak strane, kršćani su pozvani promicati pojam „pozitivne laičnosti“ države, kako bi omogućili veću jednakost među građanima različitih religija.