U Vatikanu se danas, 3. lipnja, slavi svetkovina Presvetoga Tijela i Krvi Kristove.
Sveti će Otac stoga u 19 sati, u rimskoj Bazilici svetoga Ivana Lateranskoga služiti
Svetu Misu, nakon koje će predvoditi tradicionalnu euharistijsku procesiju do Bazilike
svete Marije Velike. Podsjetimo ovom prigodom na neke Papine misli o duhovnosti Tijelova. Među
mnogobrojnim idolima – prirodnima, kulturnima, ideološkima, medijskima – koje su muškarci
i žene svih vremena malo pomalo izabrali kao zaštitna božanstva u svojim životima,
pohranitelje nade i željâ, simbole pred kojima se klanja i često žrtvuje život, povijest
se vjere razvila čineći to da naraštaji kršćana kleknu pred jednim jedinim znakom
razoružavajuće jednostavnosti: pred prelomljenim i podijeljenim kruhom – rekao je
Sveti Otac 2008. godine. Poznati i nepoznati sveci na početku su niza tih naraštaja
koji su iz svakodnevnoga dodira s tim znakom crpili i crpe mudrost, hrabrost, nadahnuće
i vjernost. Jer, upravo je to ono što Euharistija nosi kao dar od Dvorane posljednje
večere pa dalje, onome tko je odlučio prepustiti se da ga, između tisuću ponuda istine,
privuče istina Boga koji je postao tijelo i kruh. Potpuno besplatna ljubav, svakoga
dana blizu i dostižna, razmrvljena u milijun dijelova kako bi došla do svih. To je
nedokučiva novost Boga Euharistije u odnosu na ljudske idole, koji očekuju štovanje
od onih koji ih veličaju, često zaboravljajući činiti im dobro. Naprotiv - ponavlja
Sveti Otac – Bog nas je stvorio slobodnima, ali nas nije ostavio same. Zbog ljubavi
prema čovjeku tražio je od Sina da bude svjetlost, put, hrana – rekao je Sveti Otac
2007. godine. Poput mane za izraelski narod, tako je za svaki kršćanski naraštaj Euharistija
nezaobilazna hrana koja ga podupire dok prolazi pustinjom ovoga svijeta, iscrpljen
ideološkim i gospodarskim sustavima koji ne podupiru život, nego ga, naprotiv, umrtvljuju;
u svijetu u kojemu prevladava logika moći i posjedovanja, umjesto logike služenja
i ljubavi; u svijetu u kojemu nerijetko pobjeđuje kultura nasilja i smrti – istaknuo
je Papa. Tko živi od Euharistije nauči učiniti se hranom za druge. Unatoč ljudskim
ograničenjima – primjećuje papa Benedikt XVI. – poziv svakoga od nas jest biti, zajedno
s Isusom, prelomljeni kruh za život svijeta. Svetkovina Tijelova stoga, unatoč našoj
unutarnjoj gluhoći, želi učiniti primjetnim Gospodinovo kucanje. Isus kuca na vrata
našega srca i traži od nas da ga pustimo ući, ne samo za jedan dan, nego zauvijek.
Gospodinovo Tijelo danas napušta svetohraništa i odlazi u domove, među ljude, kako
bi pokazalo svoj znak između tisuću drugih znakova. Neka Presveti Sakrament koji se
večeras nosi u procesiji kroz naše ulice, nadahne vjeru i divljenje zbog spasenja
i života koji daruje svijetu – reći će to Sveti Otac za nekoliko trenutaka, u uvodnoj
molitvi na večerašnjoj Misi u Svetome Ivanu Lateranskome. A u još jednome razmišljanju
koje je izrekao 2006. godine, Papa je kazao: U procesiji slijedimo ovaj znak, a tako
slijedimo Njega. I molimo ga: 'Vodi nas putovima ove naše povijesti!... Pogledaj čovječanstvo
koje trpi, koje nesigurno luta među brojnim pitanjima; pogledaj tjelesnu i psihičku
glad koja ga muči! Daj ljudima kruha za tijelo i za dušu! Daj im posao! Daj im svjetlost!
Daj im samoga sebe! … Sjedini svoju Crkvu, sjedini razdrto čovječanstvo!'.