Papin nagovor uz molitvu Anđeo Gospodnji - 30. svibnja 2010. godine
Papa Benedikt XVI. se u jučerašnjem nagovoru prije molitve Anđeoskog pozdravljenja
osvrnuo na svetkovinu Presvetog Trojstva koju je Crkva jučer slavila. Draga braćo
i sestre, nakon vazmenog vremena, koje je zaključeno prošle nedjelje Pedesetnicom,
liturgija se vratila "redovnom vremenu". To ipak ne znači da vjernikovo zauzimanje
mora biti manje, štoviše, nakon što smo po sakramentima ušli u božanski život, pozvani
smo svakoga dana biti otvoreni djelovanju milosti, kako bismo rasli u ljubavi prema
Bogu i bližnjemu. Današnja nedjelja Presvetog Trojstva, u određenom smislu, rekapitulira
Božju objavu koja se dogodila u vazmenim otajstvima: Kristova smrt i uskrsnuće, njegovo
Uzašašće zdesna Ocu i izlijevanje Duha Svetoga. Ljudski um i jezik ne mogu objasniti
postojeći odnos između Oca, Sina i Duha Svetoga. Ipak, crkveni su oci pokušali predočiti
otajstvo Boga Jednoga i Trojstvenoga živeći ga u vlastitom životu s dubokom vjerom,
kazao je Sveti Otac. Božje se Trojstvo, naime, nastanjuje u nama na krštenju. "I
ja te krstim – kaže svećenik – u ime Oca i Sina i Duha Svetoga." Božje ime, u kojem
smo kršteni, spominjemo svaki put kada činimo na sebi znak križa. Teolog Romano Guardini
u vezi sa znakom križa opaža: "Činimo ga prije molitve, kako bismo… se sabrali; usredotočili
svoje misli, srce i volju na Boga; nakon molitve, kako bi ostalo u nama ono što nam
je Bog darovao… Obuhvaća čitavo biće, tijelo i dušu,… i sve to postaje posvećeno u
imenu Boga Jednoga i Trojstvenoga" (Lo spirito della liturgia. I santi segni, Brescia
2000., 125-126), nastavio je nadalje Benedikt XVI. U znaku križa i u imenu Boga
života je, stoga, sadržan navještaj koji rađa vjeru i nadahnjuje molitvu. I, kao što
Isus u Evanđelju obećava apostolima da "kada dođe on - Duh Istine - upućivat će vas
u svu istinu" (Iv 16,13), tako se događa na nedjeljnoj liturgiji, kada svećenici,
iz tjedna u tjedna, dijele kruh Riječi i euharistije. I sveti Arški župnik to podsjeća
svoje vjernike: "Tko je dočekao vašu dušu – govorio je – kada je prvi put ulazila
u život? Svećenik. Tko je hrani i krijepi na njezinu zemaljskom putovanju? Svećenik.
Tko će je pripraviti da se pojavi pred Božjim licem, perući je po posljednji put u
krvi Isusa Krista? Svećenik, uvijek svećenik" (Pismo uz proglašenje Svećeničke godine).
Dragi prijatelji, neka na našim usnama bude molitva svetog Hilarija iz Poitiersa:
"Sačuvaj netaknutom tu pravu vjeru koja je u meni i daj mi jednako tako, do mojega
posljednjeg daha, taj glas moje savjesti, da uvijek ostanem vjeran onome što sam ispovjedio
pri svom ponovnom rođenju, kada sam kršten u Ocu, Sinu i Duhu Svetom" (De Trinitate,
XII, 57, CCL 62/A, 627). Zazivajući Blaženu Djevicu Mariju, prvo stvorenje u punini
nastanjeno Presvetim Trojstvom, molimo njezinu zaštitu kako bismo dobro nastavili
svoje zemaljsko putovanje ovim je riječima završio svoj podnevni nagovor Papa, a poslije
molitve Anđeo Gospodnji podsjetio je na proglašenje blaženom Marije Pierine de Micheli.
Jutros je u Rimu, u bazilici Svete Marije Velike, proslavljena beatifikacija Marije
Pierine de Micheli, redovnice Družbe kćeri Bezgrešnog Začeća iz Buenos Airesa. Giuseppina
– to joj je krsno ime – rodila se 1890. u Milanu, u duboko religioznoj obitelji, iz
kojeg su potekla razna zvanja za svećeništvo i posvećeni život. U 23. godini života
i ona je krenula tim putom s velikom se ljubavlju posvetivši odgojnoj službi u Argentini
i Italiji. Gospodin joj je dao izvanrednu pobožnost Njegovu licu, koje ju je uvijek
podupiralo u kušnjama i bolesti. Umrla je 1945. a njezini zemni ostaci počivaju u
Rimu u Institutu "Duh Sveti", kazao je na kraju podnevnog susreta Sveti Otac.