Vjerska sloboda u modernom obliku

“Vjerska sloboda. Ljudsko pravo koje se mijenja?„ na tu je temu pod pokroviteljstvom Papinskoga zavoda 'Sveta Marija od duše' u Rimu 12. svibnja održan studijski dan. Između ostalih govorio je i profesor Vincenzo Buonomo, dekan Fakulteta za civilno pravo i profesor Međunarodnog prava na Papinskome sveučilištu 'Sveti Ivan Lateranski' u Rimu.
Odgovarajući na upit našega novinara – Je li vjerska sloboda ljudsko pravo koje se mijenja?, rekao je kako se mijenja poimanje religije i slijedom toga pravo na vjersku slobodu. Pokušava se religiju ograničiti na slobodu kulta, izostavljaju se dakle bitni vidici, primjerice vjerska pouka, mogućnost izražavanja vlastitih ideja posebice mogućnost da u društvu vjernici sudjeluju u ostvarivanju općega dobra. To je prvi vidik koji treba istaknuti. Drugi je vidik pokušaj, sve zamjetniji, da se vjerski čimbenik ograniči na kulturu, stoga bi religija bila sastavnica neke kulture ili velike kulture i gubila bi svoju posebnost – ustvrdio je profesor Buonomo.
Na upit o stajalištu europske pravne znanosti o vjerskoj slobodi, rekao je kako je europska pravna znanost veoma zaslužna zato što je istaknula važnost vjerske slobode u svim njezinim vidicima, čak i prava na promjenu religije. Istovremeno je postavila granice koje se mogu zamijetiti u ulozi koju država može imati u suzbijanju čak i sprječavanju očitovanja religije, smatrati religiju čimbenikom sukoba u društvu, a ne bitnim čimbenikom za učinkoviti društveni dijalog – pojasnio je profesor. Osvrnuvši se na razgraničenje između prava i kršenja vjerske slobode, rekao je kako se granica danas promatra samo u jednoj odrednici, u odnosu između vjerske slobode i slobode izražavanja. Pred prizorima vjerske nesnošljivosti, ne samo u Europi, primjećujemo da se ograničava religiju jer postoji sloboda izražavanja koja često smatra upitnim, ako ne i smiješnim, vjerske vrednote i sve što je povezano s vjerovanjem. Druga je pak odrednica ograničiti religiju na privatnost, da ne može utjecati na javni život. Vlast mora, i ne samo u europskome kontekstu, u religiji prihvatiti stvarnu mogućnost: religija može otkloniti napetosti i jamčiti, raznim skupinama, raznim opredjeljenjima, također i religioznim – miroljubivi suživot. Religija nije neki oblik snošljivosti raznih mišljenja. Ona ima svoju posebnost, a upravo tu posebnost religije danas treba isticati – zaključio je profesor Buonomo.