Papina kateheza na općoj audijenciji - 26. svibnja 2010. godine

Papa Benedikt XVI. je danas u svojoj katehezi na općoj audijenciji govorio o trećoj službi svećenika odnosno o upravljanju. Draga braćo i sestre, ovog jutra želim zaključiti tri kateheze posvećene bitnim zadaćama službe prezbitera u prigodi Svećeničke godine koja se približava kraju. Nakon što sam razmišljao o zadaći poučavanja, u dobu "odgojne urgentnosti" te o zadaći posvećivanja, koja neprestano podsjeća Crkvu na jedinog Tvorca spasenja, Krista, htio bih se danas zadržati na svećenikovoj zadaći upravljanja, vođenja, s Kristovom, a ne svojom, vlašću dio naroda koji mu je Bog povjerio, kazao je Sveti Otac.
Kako shvatiti u suvremenoj kulturi takvu jednu dimenziju, koja podrazumijeva pojam vlasti i ima svoj izvor u zapovijedi samoga Gospodina da se pase njegovo stado? Što je, doista, za nas kršćane vlast? Kulturna, politička i povijesna iskustva iz nedavne prošlosti, prije svega diktature u Istočnoj i Zapadnoj Europi u 20. stoljeću učinila su suvremenog čovjeka sumnjičavim prema tome pojmu. Ta se podozrivost, nerijetko, pretvara u stav kako treba odbaciti svaku vlast, koja ne dolazi isključivo od ljudi i nije njima podložna. Ali upravo pogled na režime koji su, u proteklom stoljeću, sijali užas i smrt, snažni je podsjetnik da se vlast, na svakom području, kada ne uključuje povezanost s onim vrhunaravnim, kada zanemaruje najvišu vlast, koja je sâm Bog, na kraju neizbježno okreće protiv čovjeka. Važno je dakle prepoznati kako ljudska vlast nije nikada cilj, već je uvijek i jedino sredstvo i da, nužno i u svakom dobu, cilj je uvijek osoba, stvorena od Boga s njezinim nepovredivim dostojanstvom i pozvana biti povezana sa svojim Stvoriteljem, na svom zemaljskom životnom putu i u vječnom životu. Tako shvaćena vlast, koja ima kao jedini cilj istinsko dobro osoba i biti odraz jedinoga najvišeg dobra koje je Bog, ne samo da nije tuđa ljudima, već je, naprotiv, dragocjena pomoć na putu prema punom ostvarenju u Kristu, prema spasenju, nastavio je nadalje Papa.
Crkva je pozvana i trudi se vršiti taj oblik vlasti koja je služenje i ne vrši je u vlastito ime, već u ime Isusa Krista, koji je od Oca primio svaku vlast na nebu i na zemlji. Posredstvom pastira Crkve, naime, Krist pase svoje stado: On je taj koji to stado vodi, štiti, ispravlja, jer ga duboko ljubi. Ali Gospodin Isus, vrhovni pastir naših duša, htio je da apostolski zbor, danas biskupi, u zajedništvu s Petrovim nasljednikom, i svećenici, njihovi najdragocjeniji suradnici, sudjeluju u tome poslanju skrbi za Božji narod, odgajanja u vjeri, usmjeravajući, animirajući i podupirući kršćansku zajednicu. Oni "skrbe kako bi pojedini vjernici u Duhu Svetom bili dovedeni do toga da oblikuju svoj vlastiti poziv prema evanđelju, za iskrenu i djelotvornu ljubav i za slobodu kojom nas je Krist oslobodio". Premda se ta pastoralna zadaća temelji na sakramentu, ipak njezina djelotvornost nije neovisna o osobnosti prezbitera. Da bi bio pastir po Božjem srcu potrebna je duboka ukorijenjenost u živom prijateljstvu s Kristom, ne samo uma, već također slobode i volje, jasna svijest o identitetu primljenom na svećeničkom ređenju, bezuvjetna raspoloživost voditi povjereno stado tamo gdje Gospodin hoće a ne tamo gdje se, naizgled, to čini prikladnijim i lakšim. To zahtijeva, prije svega, stalnu i sve veću spremnost pustiti da sâm Krist vodi svećenički život prezbiterâ. Naime, nitko nije stvarno sposoban voditi stado, ako ne živi duboku i stvarnu poslušnost Kristu i Crkvi, a sama poučljivost naroda svojim svećenicima ovisi o poučljivosti svećenika Kristu; zato je u temelju pastoralne službe uvijek osobni i stalni susret s Gospodinom, duboka svijest o Njemu, suobličavanje vlastite volje s njegovom voljom, kazao je Benedikt XVI.
Dragi svećenici, "pasite povjereno vam stado Božje, nadgledajte ga - ne prisilno, nego dragovoljno, po Božju; ne radi prljava dobitka, nego oduševljeno" (1 Pt 5,2); ne bojte se voditi Kristu svakog vjernika kojeg vam je on povjerio, budite sigurni da će svaka riječ i svaki stav, ako proizlaze iz Božje volje, donijeti ploda; znajte živjeti cijeneći vrijednosti i prepoznavajući ograničenja kulture u kojoj živimo, sa čvrstom sigurnošću da je naviještaj evanđelja najveća služba koja se može vršiti u korist čovjeku. Ne postoji, naime, veće dobro, u ovom zemaljskom život, od toga da se ljude vodi Bogu, budi vjeru, pridiže čovjeka iz tromosti i očaja, daje nadu da je Bog blizu i da vodi osobnu povijest i povijest svijeta: to je, u konačnici, duboki i krajnji smisao zadaće upravljanja koju nam je Gospodin povjerio, naglasio je Sveti Otac.
Draga braćo i sestre, htio bih vas pozvati da molite za mene, Petrova nasljednika, koji imam jednu specifičnu zadaću u upravljanju Kristovom Crkvi, kao i za sve vaše biskupe i svećenike. Molite da se znamo pobrinuti za sve ovce, i one izgubljene, povjerenog nam stada. Vama, dragi svećenici, upućujem srdačni poziv na zaključne proslave Svećeničke godine koje će se održati od 9. do 11. lipnja ovdje u Rimu: razmišljat ćemo tom prigodom o obraćenju i poslanju, o daru Duha Svetoga i o odnosu s Presvetom Marijom i, uz pomoć čitavog Božjeg naroda, obnovit ćemo naša svećenička obećanja, ovim je riječima završio svoju katehezu Papa.
Na današnjoj katehezi bila je nazočna i skupina hrvatskih hodočasnika koje je Sveti Otac srdačno pozdravio: Srdačno pozdravljam hrvatske hodočasnike, a osobito vjernike iz župe Svetog Spasa iz Splita te klapu ''Grdelin''. Dragi prijatelji, pohodeći grobove apostola, nasljedujte njihovo svjedočanstvo vjere prepoznavajući u Isusu iz Nazareta Sina Božjeg i svoga Spasitelja. Hvaljen Isus i Marija!