Uz liturgijska čitanja svetkovine Duhova razmišlja otac Danijel Koraca

Pedeset je dana prošlo od Uskrsa. Blagdan Pedesetnice postoji i u Židovstvu, i da je to bio veliki blagdan za njih vidimo iz toga što je mnoštvo Židova tih dana bilo u Jeruzalemu. Djela apostolska nam nabrajaju razne narode koji su tada bili tamo. Pedesetnica je jedna od tri hodočasničke svetkovine židovstva. Svetkovina se održavala pedeset dana nakon Pashe, odatle i naziv Pedesetnica. Proslavljala se prvog dana u tjednu, tj. u nedjelju. Prvotno je to bila zemljoradnička svečanost koja se odvijala u vrijeme žetve pšenice. U kasnijem razvoju blagdana događaj sa Sinaja postaje središnji sadržaj, sklapanje Saveza, odnosno uspostava posebnog odnosa između Boga i Izraela, shvaćanje posebnog izabranja.
Događaj Duhova kojeg mi danas slavimo zaokružuje vazmeno vrijeme. Započeli smo spomen najvećeg događaja naše vjere spomenom večere Gospodnje na Veliki četvrtak. Prihvaćajući Isusov poziv: „Uzmite i jedite... Pijte iz njega svi” apostoli po prvi puta ulaze u sakramentalno zajedništvo s njim. Od toga trenutka, sve do kraja vremena, Crkva se izgrađuje po sakramentalnom zajedništvu s Božjim Sinom žrtvovanim za nas: „Ovo činite meni na spomen”. Stvarnost i snagu ovo sakramentalno zajedništvo crpi iz stvarnoga događaja Isusova umiranja na križu. II. vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi „Lumen gentium“ govori da su početak i rast Crkve simbolizirani krvlju i vodom što su izašli iz otvorenoga boka raspetoga Isusa. Krist je novi, duhovni Adam, začetnik novog čovječanstva, a iz njegova boka rađa se nova Eva – Crkva, majka novog čovječanstva.
Govorimo o Duhovima kao o rođendanu Crkve. Sveti Pavao često govori o Crkvi kao o tijelu, u kojem je svaki član Crkve ud povezan s Kristom koji je tijelu glava. Možemo i mi napraviti malu usporedbu. Svi mi slavimo svoj rođendan na dan kada smo ugledali svjetlo dana. No svi mi znamo da naš život počinje nekoliko mjeseci ranije. Tako i Crkva svoj početak ima u Kristovoj žrtvi na križu, no svjetlo dana, da tako kažemo, ugledala je na Duhove. Tada se javno predstavila svijetu. Tada je započela svoje javno djelovanje. Do tada je zajednica Kristovih učenika bila zatvorena u sebe, okupljala se na molitvu, iščekivala obećanog Duha, Branitelja, koji će ih upućivati u svu istinu. Izlijevanjem Duha Svetoga na one koji su bili okupljeni na molitvu događa se nešto novo. Oni shvaćaju da stvarnost otkupljenja koja se dogodila Kristovom smrću i uskrsnućem treba biti svima poznata. Djela apostolska nam kažu da se na dan Duhova nakon prve Petrove propovijedi tom broju pridružilo tri tisuće duša. Stoga s pravom ovaj dan zovemo rođendanom Crkve.
Djela nam jasno govore o tome što je potrebno da bi se obećanje Očevo izlilo na učenike, potrebno je biti u zajedništvu i moliti. Duhovi, dar Duha Svetoga, je dar okupljenoj zajednici, dar Crkvi, koji u pojedincima razvija određene darove koji su zajednici na korist.
Današnje evanđelje o ukazanju Uskrsloga također je povezano s ustanovom Crkve. Ivan dva puta spominje da su učenici bili zajedno. Isus dahne u njih i kaže im: „Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe bit će im oprošteni...“ Opunomoćuje svoje učenike da mogu nastaviti njegovo poslanje do konca vremena. Darom Duha Svetoga Isus prenosi na svoje učenike službu pomirivanja ljudi s Bogom. Po Duhu Svetomu Uskrsli trajno ostaje prisutan među svojima. Dajući učenicima Duha Svetoga, daje im život. Čin opraštanja grijeha znači novi početak, nova prilika koju Bog daje čovjeku. Učenici su ovdje prikazani kao uosobljenje Crkve, zajednice svih onih koje Isus posvećuje i šalje u svijet, da nastave Isusovo poslanje, da budu otajstveni znak, sakrament uskrsloga Krista u svijetu.
To je ono što je i za nas danas važno. Na nas je izlivena snaga Duha Svetoga. Možda to nismo doživjeli onako kako nam to opisuju Djela apostolska uz silan šum s neba i uz ognjene jezike, ali Duh je u nama, najprije po krštenju, a onda i po sakramentu sv. potvrde. Taj Duh, kojeg u vjerovanju priznajemo Životvorcem, u nama može činiti i čini velika djela.