Don Marijo Volarević postigao doktorat iz moralne teologije

Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije Marijo Volarević, obranio je danas (21. svibnja 2010.) doktorsku radnju iz moralne teologije, na Alfozijanskoj akademiji (fakultet moralne teologije) pri Papinskome lateranskome sveučilištu u Rimu. Doktorsku tezu s naslovom «Nuovo femminismo» secondo Giovanni Paolo II: la donna nella costruzione di una nuova etica per un nuovo mondo (Novi feminizam prema Ivanu Pavlu II: žena u izgradnji nove etike za novi svijet) izradio je pod vodstvom profesorâ Edmunda Kowalskog i Silvija Botera Giralda.
U svome radu Volarević se bavi pitanjem «novog feminizma» i «nove etike» u nauku Ivana Pavla II. Autor ističe da Ivan Pavao II., obraćajući se ženama da pokrenu jedan «novi feminizam», ne čini ništa drugo nego ih poziva da otkriju svoju izvornu originalnost, biti žena stvorena na sliku i priliku Božju. Tako utemeljen antropološki «novi feminizam» za posljedicu ima i etički zahtjev ostvarenja te slike. «Novi feminizam» predložen od Ivana Pavla II. proizlazi kao rezultat Papinoga izčitavanja «znakova vremena». “Ženstvenost” u svemu bogatstvu darova što ih posjeduje jedino žena su univerzalna vrednota. Ti darovi nisu niti manji niti veći od onih što ih posjeduje muškarac. “Ženstvenost” – vlastitosti žene moraju se stoga promatrati kao dar svemu čovječanstvu. “Novi feminizam” predložen od Ivana Pavla II. nije nipošto divinizacija slike žene niti je neki samilosni čin prema povijesnoj sudbini žene. On je čvrsta obveza davanja uloge ženi u društvu koja joj pripada kao ženi. S druge pak strane, darovi vlastiti isključivo ženi imaju svoju vrijednost samo onda kad su u službi univerzalne etike. “Novi feminizam” Ivana Pavla II. pravilno je shvaćen kad su muškarac i žena u različitosti spolova utemeljenoj na ontološkoj jednakosti (biti stvoren na sliku Božju kao muškarac i žena) sposobni zajedno stvoriti communio personarum(zajedništvo osoba).
Marijo Volarević je rođen 10. listopada 1976. u Metkoviću. Za svećenika Splitsko-Makarske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 2003. u Makarskoj. Nakon svećeničkoga ređenja bio je župni vikar u Kaštel Lukšiću (2003.-2004). Službu prefekta u Nadbiskupskome sjemeništu u Splitu vršio je od 2004.-2005. godine. U jesen 2005. godine dolazi u Rim, u Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima, te na Papinskom sveučilištu Lateranu na fakultetu Moralne Teologije na Institutu Alfonsiana upisuje postdiplomski studij iz moralne teologije. Pod vodstvom profesora Andrzej-a Wodka pripremio je magistarski rad na temu Le virtù nel libro della Sapienza come promotrici della vita piena (Kreposti u knjizi mudrosti kao promicatelji punine života) koji uspješno brani 2007. godine.